U rimskom razdoblju (1.-5.st.) cestovna provincijska transverzalna komunikacija Siscia – Andautonia – Poetovio (Sisak – Ščitarjevo – Ptuj) prolazila je Sesvetskim prigorjem. Cesta je prelazila Savu kod Ivanje Reke, te se pružala do Jelkovca gdje je 1934. godine otkriven miljokaz cara Maksimina Tračanina (235.-238.), koji je označavao udaljenost od 30 rimskih milja od Siscije. Od Jelkovca je rimska cesta bila usmjerena na sadašnji centar Sesveta od kuda je nastavljala kroz šumu Selčina do Markovog Polja i Đurđekovca. Cesta je istočno od Đurđekovca prelazila preko doline potoka Kašine do naselja Gajec. Od Gajca cesta je nastavljala preko Belovara i Lužana prema Sv. Ivanu Zelini.

Trasa ceste na nekim je mjestima dobro očuvana, posebno između Sesveta i Đurđekovca, u šumi Selčina i Topolje. U šumi Topolje, uz trasu antičke ceste, situirana je skupina od desetak antičkih tumula – grobnih humaka, koji pripadaju noričko-panonskom kulturnom kompleksu sahranjivanja iz 1-3. st.

Damir Fofić, prof.

Križić označava mjesto pronalaska miljokaza

Tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća na području Jelkovca pronađen je miljokaz sa sedam redaka teksta u kojem se spominje udaljenost do Siska od XXX rimskih milja, a koji je postavio car Maksimin Tračanin (235.-238.). Miljokaz, ali i drugi antički pronalasci danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a izlaganjem odljeva spomenika prezentira se primjer visoke i rijetke rimske plastike, kao i jedan od većih epigrafskih spomenika u Panoniji.

Spomen na pronalazak miljokaza možemo pronaći u imenu Rimskoga puta u Jelkovcu (danas i Novom Jelkovcu). Također, šetnica između B i C bloka u Novom Jelkovcu, na kojoj se nalaze knjižnica i srednja škola, građena je na ruti rimske prometnice koja je povezivala Sisciju (Sisak) i Poetoviju (Ptuj).

U srednjem vijeku kroz Sesvete su prolazile dvije najvažnije prometnice toga vremena: Magna strata ili Magna Via regis te Via exsercituale. Sa zapada, iz Teutonije dolazila je via regis do Zagreba i ovdje se račvala u tri smjera: jedan krak se odvaja i prelazi Savu kod Kraljevskog broda; drugi izbija na Savu kod prijelaza zvanog transitus leprosorum (prijelaz gubavaca – kod Ivanje Reke); dok treći prolazi kraj Gradeca i Kaptola dalje na istok. Posljednji se negdje iza zagrebačke Dubrave opet dijeli na dva smjera – jedan smjer skreće prema jugoistoku, pored Sesveta i nastavlja dalje prema Čazmi, dok drugi produžuje na istok, preko Popovca na Zelinu i dalje. Druga važna prometnica, u smjeru sjever-jug, dolazi iz Hrvatskog Zagorja, prelazi Medvednicu kod Vrazilaza (današnji Laz), prolazi kroz Kašinu i Sesvete te prelazi Savu kod prijelaza gubavaca te nastavlja dalje u Posavinu i Pokuplje. To je vojnička cesta (Via exercituale) ili kako se ponekad naziva via Colomanus regis (cesta kralja Kolomana).

Zahvaljujući ovim prometnicama, naseljavanje na ovom području započelo je već početkom XII. stoljeća. U administrativnom, gospodarskom, sudskom i vojnom pogledu ovo područje je bilo u sastavu Zagrebačke županije.

Možda je došlo vrijeme da se rimska prisutnost na ovim prostorima ugradi u identitet Sesveta. To se može učiniti kroz jasniju nomenklaturu – npr. sve nove pješačko-biciklističke staze mogu nositi latinske nazive koje su nosile (ne samo tijekom antike, već i u srednjem vijeku), ili drugim načinom obilježavanja prostora. Time bi se doprinijelo stvaranju identiteta mjesta, čiji počeci sežu daleko u povijest.

CRTICA IZ POVIJESTI: RIMLJANI U SESVETAMA – KUZELIN

Arheološki lokalitet Kuzelin (Kozelin) nalazi se na Medvednici, 15 km sjeverno od Sesveta. Smješten je na uzvisini od 511 m n/v iznad sela Donja Glavnica. Nalazi se na stazi 47A (odvojak planinarske staze 47 koja vodi do planinarske kuće Grohot).

Do otkrića i iskapanja arheološkog lokaliteta došlo je sredinom i u drugoj polovici 1970-tih godina. Najprije sondažni, a zatim sustavni zaštitno-istraživački radovi započeli su 1981. godine i traju sve do danas.

Arhitektura rimske utvrde Kuzelin vidljiva je samo u ostacima zidova bedema, ali i oni su bili dovoljni da se rekonstruira oblik i veličina utvrde. Današnji ostaci potječu iz rimskog razdoblja, no ovo mjesto je bilo utvrđeno znatno ranije. U kasno brončano doba na brijegu Kuzelin podiže se utvrđeno naselje. Starije željezno doba tu nije zamjetnije prisutno, no zato će sljedeće razdoblje latena, ili mlađega željeznog doba biti osobito obilno nalazima. Dolazak Rimskog carstva i pokoravanje keltskih Tauriska potkraj I. st. prije Krista označio je veliko preoblikovanje organizacije prostora i života u Prigorju. Gradinske utvrde i visinska naselja se napuštaju, a doba I. i II. st. poslije Krista označava velika izgradnja ladanjskih i gospodarskih zdanja (villae rusticae).

Vrijeme seobe naroda i provale barbara iza 375. godine i bitke kod Hadrijanopola označava povlačenje rimskog stanovništva iz ravnica na utvrđene uzvisine, pa je tako naseljeno i veliko vojno-refugijalno utvrđenje na brijegu Kuzelin. Na tu 511 m visoku uzvisinu, koja je vjerojatno imala i vojničku posadu poradi svoga strateškoga položaja na razdjelnici Zagorja i Prigorja i komunikacije Sjever-Jug carstva, sklanja se stanovništvo pred germansko-hunskim provalama.

Istraživanja ovog i susjednih lokaliteta provode već niz godina, a rezultati spomenutih istraživanja publicirani su 2015. godine u „Studija zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta“. To nije neobično jer je ispod brda na čijem vrhu se nalazi utvrda prolazila važna rimska prometnica uz koju su arheolozi otkrili ostatke 5 ili 6 rimskih villae rusticae, pa su i one obuhvaćene ovom studijom. O ovoj prometnici već smo pisali na našim stranicama 🙂

Bilo bi vrlo zanimljivo, sa znanstvene i turističke strane, vidjeti interpretaciju života na selu i utvrđenom naselju u rimsko doba. Sadašnje stanje lokaliteta govori da se po pitanju prezentacije i mjera zaštite ništa nije učinilo mnogo i da ovo značajno utvrđeno naselje iz rimskog razdoblja i dalje propada.

Možemo li više iskoristiti ovaj veliki sesvetski potencijal? Kako vi vidite budućnost ovog lokaliteta?