Prijedlog uređenja SRC Luka/Sesvete

Prijedlog projektnog zadatka za izradu sportskog igrališta kod OŠ Luka ne predstavlja integrativni pristup sagledavanju problema sporta i rekreacije u središtu Sesveta, a koji iz perspektive planiranja i projektiranja ne može sagledavati samo zadovoljavanje potreba osnovne škole, već šire populacije. Sport i rekreacija moraju biti besplatno dostupni svim građanima, a da se pritom jednako tako ispune zahtjevi za osnovnoškolsku tjelesnu izobrazbu. Paušalnim rješavanjem problema potrebe za sportskim igralištima izostaje mogućnost dugoročnog planiranja funkcija prostora.

Katastarska čestica 350/1 jedina je lokacija u središtu Sesveta u vlasništvu Grada Zagreba na kojoj je moguća realizacija atletske staze standardnih dimenzija. Prostornim smještajem nove sportsko-rekreacijske zone upravo na ovoj čestici omogućila bi se izravna dostupnost ovakvog sadržaja velikom broju Sesvećana, a što dugoročno omogućava razvoj novih amaterskih, polu-profesionalnih i profesionalnih sportskih organizacija.

Unutar obuhvata staze moguće je smjestiti velik broj javnih sadržaja, a koji bi omogućavao i realizaciju prethodno navedenih igrališta. Zbog toga smatramo da je prikladnije izraditi projekt sveukupnog rješenja SRC Luka, a koji može uključivati velik broj igrališta, drugih sportsko-rekreacijskih sadržaja, dječjeg igrališta te svlačionice. Dijelovi projekta mogu se realizirati kroz plansku faznu izvedbu, sukladno mogućnostima. Izrada projektne dokumentacije ovakvog tipa spriječit će mogućnost kolizije različitih sadržaja, odnosno moći će ponuditi optimum u korištenju prostornih kapaciteta.

U prilogu se nalazi prijedlog rješenja koji ugrađuje prethodno navedene vrijednosti. Pritom je bitno istaknuti da se ovo rješenje ne smatra konačnim prijedlogom rješenja, već je to rješenje koje ispituje mogućnosti prostornog smještaja i odnosa, te stvara podlogu za jasno definiranje programskog zadatka.

Prijedlog mogućeg uređenja nekadašnjeg sportskog igrališta „Planet“ unutar atletske staze predviđa uređenje višenamjenskih sportskih terena (košarka, odbojka, rukomet, mali nogomet), stolova za stolni tenis, skate parka, dječjeg igrališta, boćališta te mjesta za odmor i rekreaciju. Kroz etapnu gradnju je moguće realizirati i druge pripadajuće sadržaje, poput tribina s pripadajućim svlačionicama, i parkirališta (pristup na GUP-om predviđen nastavak Ulice Otona Ivekovića). Pritom je ključno istaknuti da je ovo prijedlog uređenja koji mora biti besplatno dostupan svim građanima i sportašima Sesveta.

U nastavku su primjeri uređenja sportskih igrališta.

Besperspektivno planiranje SRC Sesvete – Sesvetski vizionarski standard

Pokojni gradonačelnik svojedobno je pompozno najavio izgradnju Hrama borilačkih sportova na mjestu nekadašnjeg sportsko-rekreacijskog centra Luka. Za izradu projekta potrošeno je više stotina tisuća kuna, u nadi da se smire strastveni odnosi ključnih aktera. Potom su završili izbori, a slike predimenzioniranih građevina smještene su na sigurno mjesto – tamo gdje se nikada više neće iščupati iz ladice. Planet je srušen, šljunak zbrinut, ništa nije sagrađeno godinama, a djeca ostala bez mjesta za igru. Nažalost, već su naučila da se više nemaju gdje igrati. Ionako su im sva igrališta popapala gladna i gramziva usta sesvetskih velikana. Neka plate ako hoće lupati loptu.

http://www.sesvete-danas.hr/vijesti/bandic-jutros-u-sesvetama-obecao-uskoro-sportsko-rekreacijski-centar-sesvete-3847

Na velike projekte i velike najave zaboravio je čak i čuveni višemandatni predsjednik Vijeća gradske četvrti Sesvete, gospodin Stjepan Kezerić, kada je tijekom posljednjeg mandata  u program komunalnih akcija uvrstio projektiranje igrališta za potrebe osnovne škole Luka. Ničeg drugog… Na gradskoj čestici od 26.774  kvadratna metra .”Vrlo pažljivo se birao smještaj nove lokacije igrališta, tako da se zadovolji blizina školi.”, reče stručno gospodin Kezerić tijekom posljednjeg vijeća. Strateg, planer, upravitelj, predsjednik! Naširoko ponajviše poznat po grandioznoj koncertnoj dvorani u Kašini. Muzikolog! Onda se začudno sablaznite kada vidite da je projektni program izvadak iz Geoportala s crvenom flekom.

Govorio je svojedobno gospodin Kezerić i o zlim jezicima koji šire laži o stvarnom stanju stvari iza dvorane Gimnazije. Čvrstom rukom pravednika odlučio je gradonačelnik da će se parkiralište za Gimnaziju graditi prema građevinskoj dozvoli stadiona! Mislim da sami možete posvjedočiti razvoju događanja na  livadi iza škole. Čemerne rupe i još čemernija brda stoje mjesecima, jer je sve išlo po propisima. Barem će se djeca na zimu imati gdje sanjkati i klizati, ako u međuvremenu sve ne zaraste u šikaru.

Međutim, unatoč tome što nas je napustio pokojni gradonačelnik, ne znači da su se zaustavile njegove politike. Provođenje stihijskih odluka Vijeća gradske četvrti Sesvete se nastavlja u istom tonu. Začudo, nisu u režiji isključivo članova njegove stranke, već od pomalo neočekivanih aktera! Od onih koji su se svojedobno snažno i glasno protivili upravo ovakvom načinu razmišljanja!

Umjesto da se donese odluka o promišljenom upravljanju jednog od najprepoznatljivijih i najreprezentativnijih sesvetskih prostora, da se isplanira kvalitetne sadržaje, naši vijećnici se odlučuju za dobro poznatu besperspektivnu politiku – daj šta daš i ne pitaj puno… Jer Sesvećani očito ne zaslužuju bolje.

Naši predstavnici vlasti (čast iznimkama) opet dopuštaju uništavanje još jedne livade. Ne da dopuštaju, oni aktivno i svjesno sudjeluju u tome. Zašto bi se sesvetskoj djeci omogućila prilika da imaju neke druge sadržaje, a među kojima može biti uklopljen i projekt navedenog igrališta? Pa da barem mogu sanjati o tome da će se to jednog dana realizirati, pa makar to dočekala tek njihova djeca. Sesvećani su navikli čekati. Mah, imaju Maksimir, neka tamo trče. “To je jako velik krug od 300-400 metara”, reče naš stručnjak s početka priče, misleći na standardizirane mjere elipsoida poznatog i kao “atletska staza”. Isti onaj stručnjak koji je dao izgraditi vježbalište uz Vuger, točno nasred lokacije gdje je nekoć projektom uređenja školskog dvorišta bila predviđena sprinterska staza. No, kako bi on to znao, kada to nije bilo u projektu parkirališta za stadion…

Je li postojala prilika za bolje? Naravno da je moglo bolje, ali za to je ponajprije potrebna odlučnost. Sudeći prema izjavama gospodina Kezerića, u Sesvetama ništa nije moguće. Možda to ipak nije baš sasvim točno, već je u pitanju ipak sposobnost i kapacitet pojedinaca. Projektiranje je smisleni proces, a ovaj saziv vijeća je davno izgubio svoj smisao. U Sesvetama je očito bedasto uopće pomisliti o integrativnom planiranju i projektiranju prostora pa fazno izvoditi sekvence kada se za to ostvare prilike. Vizija dugoročnog razvoja Sesveta je očito znanstvena fantastika, a razmišljanje o mogućnostima povlačenja sredstava iz EU bi nas vjerojatno lansirala u novu duhovnu dimenziju.

Da rezimiram – čestitam svima na ovoj odluci najave uništavanja još jedne livade u Sesvetama. Znate kome se obratiti. Lako je provjeriti tko je glasao za ovu odluku. Vrlo je velika vjerojatnost da je to netko koga ste upravo baš vi izabrali da vas predstavlja u VGČ Sesvete. Ako ste pak stvarno zadovoljni ovom odlukom, zbog vas sam još sretniji!

Autor: Marijo Spajić

Posjet FER-u – STEM edukacija za partnere u provedbi projekta

U razdoblju od 8. do 10. rujna, Srednja škola Jelkovec i Udruga Zelene i plave Sesvete sudjelovali su u aktivnostima edukacije u području STEM-a na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Aktivnosti su obuhvaćale stjecanje znanja iz različitih tehničkih područja STEM-a putem predavanja te radioničke aktivnosti gdje su učenici Srednje škole Jelkovec imali priliku upoznati se s robotikom i programiranjem. Ova aktivnost je vezana uz projektni Element 1 – Organizacija i provedba aktivnosti jačanja kapaciteta organizacija civilnoga društva za provedbu programa popularizacije STEM-a.

Pozivni plakat na sudjelovanje u aktivnostima

Tijekom prvog dana posjeta održana su predavanja na temu pametnih kuća i uštede energije. Drugi dan predstavljene su mogućnosti robotike u vodi, a tijekom treći dan obilježile su isključivo radioničke vježbe. U prilogu su fotografije nastale tijekom posjeta. Ovim putem zahvaljujemo se našim domaćinima s FER-a koji su nas velikodušno ugostili i održali odlična predavanja!

Sesvetske Narnijske kronike: slučaj Soblinec

Soblinečki bajeri, sport i rekreacija, gospodarska zona, stambeno naselje

Sesvete se, kako se to uobičajeno u školskim udžbenicima kaže, prostiru na 165km2 od ukupno 641km2, kolika je ukupna površina grada Zagreba. Četvrtina, dakle. Silan potencijal, reklo bi se. Na sesvetskom području još uvijek postoje slobodni veliki zemljišni kompleksi u vlasništvu grada Zagreba i RH. Uredjena, organizirana i smislena država, i isto takav njen glavni grad, morali bi prepoznati i valorizirati taj silan potencijal.

U naravi su to prostori koje nagrdjuju razvaline nekadašnjih industrijskih velikana Sljemena, Badela… Ili su, pak, državni zemljišni kompleksi prekriveni blagorodnom, rasnom, čisto hrvatskom šikarom. Ili, što je još gore, ti su prostori prepoznati kao sjajna, od pogleda zaštićena lokacija, za ilegalno odlaganje smeća. Tako Sesvete postaju skup divljih deponija.

Kako to izgleda možete vidjeti prilikom jednog našeg čišćenja u Sesvetskom Kraljevcu, na ovoj poveznici:

Još je gore što zbog liberalizacije politike gospodarenje otpada, nedorečenog i pravno neuređenog i nefunkcionalnog sustava kontrole i inspekcijskog nadzora, na Sesvete organizirano nasrću iznenadno osnovane tvrtke koje se pokrivaju olako izdanim dozvolama za „gospodarenje otpadom“. U stvarnosti, čast rijetkim izuzecima, radi se o tvrtkama koje shvaćaju da je prostor gospodarenja otpadom potpuno nezaštićen, kao rodjen za lov u mutnom i laku zaradu. I bez obveza, što bi se reklo.

Problemi nastaju već u fazi izdavanja dozvola za rad, u fazi prethodne provjere, kad je potrebno odgovoriti na naizgled bizarna i pomalo uvredljiva pitanja poput: da li je odabrana lokacija uopće podesna za takvu djelatnost? da li je to gospodarska ili stambena zona? da li je ta lokacija usred naselja gdje već žive živi ljudi? da li postoji adekvatna kanalizacija i odvodnja? da li je moguće ishoditi vodopravne dozvole? da li imaju uređenu vodonepropusnu podlogu? Da li je buduća lokacija izmaknuta 500 metara od prvih kuća nekog naselja ili se nalazi s druge strane uske, slijepe ulice udaljene od prvih kuća niti 10m.

Upravo se sve to dogadja u „slijepoj“ Prigorskoj ulici u Soblincu, u Sesvetskom Prigorju. Da je na ova elementarna pitanja odgovore potražio bilo koji gradski referent u postupku donošenja dozvole bilo kojoj od tvrtki koja se nalaze unutar stambeno poslovne zone u Prigorskoj ulici, pretpostavljam da niti jedna dozvola za rad ne bi bila izdana. Tako bi trebalo biti, a tako, iz nekih neobjašnjivih razloga, nije bilo.

DESANT NA OBALU BAJERA

Soblinec ima prekrasne bajere. Sveukupno je u glinokopima nastalo pet jezera koja su međusobno povezana kanalima, a koji se prilikom većih oborina izlijevaju u susjedni potok. Predivno mjesto s ogromnim potencijalom za razvoj sportsko-rekreacijske zone. Tepamo jezerima, većim od Bundeka, da je to buduća „sesvetska rivijera“ (kao što bivšem Sljemenu još uvijek tepamo da je to buduća sesvetska Lenucijeva potkova). Smatrali smo da će narodna vlast hrvatske metropole, da ništa drugo zbog puke simetrije, omogućiti Sesvećanima realizaciju SRC Soblinec, kao što je zapadni dio Grada Zagreba dobio Jarun, a južni Bundek. Ali, ipak Sesvete, čini se, nastanjuju djeca manjeg Boga.

Naime, naši gradski vizionari i planeri granicu obuhvata SRC Soblinec su definirali po sredini jezera. Tako je zapadno od te granice sport, rekreacija, prirodan okoliš i idila, a istočno prljava industrija i zagađenje. Izrada urbanističkih planskih dokumenata nikad nije realizirana. Bez tih planskih dokumenata nije moguće realizirati nikakve sadržaje, barem ne u SRC Soblinac.

Na ovom linku možete vidjeti ljepotu bajera:

Soblinečki bajeri

Ono što je priječilo izgradnju sportsko rekreacionih sadržaja potaklo je, s druge strane, nemilosrdnu devastaciju i okupaciju obale bajera. Mala bara, puno krokodila. Malena jezera, velik pritisak na njihovim rubovima. Neki idu toliko daleko da te iste rubove čak pomiču.

Naime, obrt „Hermeščec“ registrirana za djelatnosti vezane uz graditeljstvo, ali ne i za djelatnosti vezane uz otpad, barem koliko je to vidljivo iz sudskog upisa. Obrt Hermeščec (građevinska mehanizacija, vađenje kamena i gline) zadnjih desetak godina „uredjuje“ obalu navozom velikih količina građevinskog , ali i drugog otpada nepoznatog podrijetla, nasipajući potom po obali jezera (ako poznajemo zakone fizike, znamo gdje će završiti ostatak nasipa), povećavajući tako svoj kopneni posjed. Procjeđivanje zagađenja kroz tlo je izrazito opasno za okoliš. Lako je zamisliti što tek znači izravni kontakt površinske i podzemne vode. Povijesni satelitski prikaz na Google Earthu prikazuje stvarne razmjere nasipavanja i kopnene ekspanzije spomenute tvrtke.

Obala bajera

Riječ je zasigurno o velikom broju kubika protupravno i neadekvatno „uskladištenog“ materijala nepoznatog podrijetla i stupnja opasnosti, kojim, na kraju procesa, zatrpavaju bajeri (pogledajte satelitski povijesni prikaz „okrupnjavanja“ posjeda obrta Hermeščec).Napominjemo da je grad Zagreb vlasnik 37% površine bajera i da se prema svojoj imovini definitivno ne odnosi marom dobrog gospodara. Doduše, posve je moguće da gradske službe pojma nemaju da na bajerima imaju svoje vlasništvo.

DERANJE KOŽE I „OPORABA OTPADA“

Donedavno su bajerima brodili elegantni bijeli labudovi. Nestali su. A nekad bistre i čiste vode bajera od prije nekoliko godina ne muti samo gradjevinski obrt Hermeščec. Naime, niti pedesetak metara od jezera, u Prigorskoj ulici, stigli su novi, možda i opakiji jahači apokalipse.Prigorska ulica ima osam brojeva i isto toliko lijepih, pitoresknih i s ljubavlju uređenih obiteljskih kuća. Sve su gradjene kreditima, što znači da su morale imati sve dozvole i urednu dokumentaciju. Stanari su bili privučeni jezerom, vjerovanjem da će to jednog dana biti „sesvetska rivijera“. Već smo rekli, Soblinec nema riješen sustav odvodnje i kanalizacije, kao ni većina naselja u sesvetskom Prigorju.

Ipak, to nije bila nikakva zapreka izdavanju dozvola za rad dvjema kožarskim firmama, u hangarima bivših bravarskih firmi. Riječ je o tvrtkama Amdra i Reko, vlasnika Amera i Refika Draganovića. Dobili su dozvole za obavljanje kožarske djelatnosti, ali na postojeće stanje uređenosti, a koje je bilo primjereno prijašnjoj bravarskoj i sličnim djelatnostima, nikako ne i prljavoj, smrdljivoj kožarskoj industriji. Trebalo bi proći puno svijeta da bi negdje našli kožarske proizvodne pogone kao prvog, najbližeg susjeda uredjenih obiteljskih kuća. Tim prije što radne plohe nemaju uredjene vodonepropusne podloge, niti imaju vodopravnu dozvolu. Imaju septičke jame koje bi, prema dinamici rada, trebalo počesto prazniti s obzirom da se u obradi kože troši puno vode. To košta. To se plaća.

Ne trude se čak ni prikriti tragove prelijevanja na susjednu parcelu gdje je nekom masnom tvari spržena trava (vidi fotografije). Upotreba spomenutog „odvoda“ se ne plaća. Protivno pravilničkim odredbama, sirove, neobrađene kože stoje napolju. Cijede se na tlo ispod kojeg nema vodonepropusne zaštite. Izlijevaje se i kemizmi koje koriste u procesu štavljenja. U procesu obrade kože, poznato je, koristi se i iznimno opasni metal krom.

Smrad je nesnosan jer su sirove kože „izložene“ atmosferlijama u dvorištu. Vide se kravlje uši sa OIBom bivših krava i volova. S rogovima. Masnim nakupinama. Ipak, zbog prigovora stanara u jednom trenutku „reagiraju“ – pokrivaju kože bivših krava i volova najlonom, čime samo ubrzavaju procese raspadanja i povećavaju smrad. I strah kod stanara ulice Prigorskih brijestova. Strah je opravdan. Ali to nije sve. Stižu novi jahači.

Stižu opasni gospodari opasnog otpada. Da je zazor prema njima opravdan dokazali su u Dugom Selu, izmedju Rugvice i Ježeva, gdje su već „gospodarili“ svakojakim otpadom pa i opasnim. Potjerani su iz Dugog Sela zbog nemara i neimanja potrebnih dozvola. Zovu se Nur Parts d.o.o. Direktorica i vlasnica je donedavno radila kao čistačica u Uniji Novoj. Sada se prometnula u direktoricu i vlasnicu tvrtke koja gospodari otpadom.

Tvrtku je kupila od Nurdina Sarunovića. Nurdin je iz poznate sesvetske poduzetničke obitelji Sarunovića koji imaju praonicu kamiona i cisterni u Jelkovcu. Sarunovići postaju poznati po velikom požaru, u, kako se pisalo, autopraonici. Požar nije bio u autopraonici nego na odlagalištu otpada u dvorištu. A da pri tom nitko nije znao da tamo postoji (zakonito) odlagalište otpada. Mediji su javljali „o dvije eksplozije“. Nepoznato je da li je požar posljedica „gospodarenjem otpadom.“

Vlasnica Nur Partsa i njen partner Marko Kičić, koji je takodjer bio zaposlen u Uniji Novoj, optuživani su za nelojalnu utakmicu i otpušteni. Neubičajeno brzo su se snašli. Tvrtka nastavlja gospodariti otpadom u Soblincu. Unajmljene dvije hale. Svaku plaćaju 28 tisuća kuna mjesečno. Nije ih nimalo zasmetalo da je jedna hala u stambenoj a druga u gospodarskoj zoni.

Za gospodarenje otpadom koriste obje, bez obzira što je prva u stambenoj zoni. Iako nemaju vodopravnu dozvolu. Ali zato na svom radnom platou ugradjuju drenažnu cijev i odvode je u obližnji kanal koji završava u jezeru. Otpad dopremaju u brodskim kontejnerima. Šleperima. Nerijetko noću. Noću i istovaraju i raspremaju dragocjeni teret. Ne daju spavati stanarima. Lupaju. Odjednom dođe i po nekoliko kamiona. Stanari tada ne mogu ni ući ni izići iz Prigorske ulice. Da ne govorimo da bi, s obzirom na prometni kapacitet ulice, na početku ulice morao biti prometni znak koji bi zabranjivao ulazak u ulicu kamionima težim od 7,5 tona.

Ali gradske službe ignoriraju dopise stanara. Ne reagiraju.Stanarima krv u žilama lede bačve nepoznata sadrža, sa etiketama na stranom jeziku. Izgovara li se sadražaj tih bačava takodjer stranim jezicima? Zašto su istovari rade noću? Kakav je to sadržaj metalnih bačvi? Što rade sa sadržajem? Nije valjda da, nakaradne li riječi, „oporabljuju“ taj sadržaj?

Partneri su im tvrtke koje imaju principale u zemljama zapadne Europe. Proizvode lijekove. Imaju licence za prijevoz opasnog otpada. Odlažu li taj otpad igdje? Partneri se zovu Fagron iz Donje Zeline i Ravensera iz Dugog Sela. Prijavljeni su na istoj adresi na kojoj i Nur Parts. Na istoj je adresi i vlasnica Nur Partsa. Nur na perzijskom znači svjetlost (iz groba svetaca). Ovo je, po tome svjetlosna bratovština. Baš!

Nedavno su preuzeli velike pošiljke hladnjaka iz Kauflanda. Hladnjaci su samo krupni, ne i opasni otpad. Ali hladnjaci u svom ledenom srcu čuvaju plin. Koji je opasan, ukoliko se izravno ispušta u atmosferu. Plin, inače, zbrinjavaju ovlaštene tvrtke. Dojam je da nitko ovlašten u Prigradsku ulicu nije došao već dugo, ako je ikad. Tko, dakle, zbrinjava plin. Znadu li to u Kauflandu možda? Brine li ih to, kad već ne brine inspekcije. Ljudi obično o otpadu misle i govore s gadjenjem. To je fuj. To je smeće. S druge strane postoje ljudi koji misle (znaju) da se u otpadu krije novac. A da je to lukrativan posao svjedoči da se u javnom govoru neke od najutjecajnijih sudionika gospodarenjem otpadom titulira kao „kralja otpada“. Zbrinjavanje svakog otpada mora imati svoje protokole. Jasne procedure. Provjerljivu faznost. Slijedivost. Trajne i permanentne kontrole. Drakonske kazne. To je nešto što i pravne i fizičke osobe najbolje razumiju. Svaka preskočena faza znači korak bliže pretvaranju života u smeće. Mnogi u preskakanju faza nalaze pravi smisao „oporabe“. Tako se najlakše i sami „oporabljuju“. Tako postaju konkurentni. Tako zgrću novac. Tako nam život pretvaraju u smeće.

INŠPEKCIJA I GRADSKE SLUŽBE U FUNKCIJI „OPORABE“

Stanari ulice pišu, fotografiraju, žale se od nemila do nedraga. Stanarima nema tko piše. Ni mukajet. Da će ipak povremeno doći inspekcija stanari Ulice brijestova doznaju po tome što kožarske firme dan prije prazne septičke jama, pokrivaju goveđe glave, rogove…Inspekcija ponekad stvarno i dodje. Ne nalaze ništa sporno. Ne vide kože koje nisu u natkrivenim prostorima. Ne pitaju se zašto su prekrivene najlonom. Ne vide ni uši, ni glave ni rogove izvan vreća, ne vide otrovni mulj koji nastaje u procesu štavljenja. Ne vide zamašćenu, sprženu travu. Ne pada im na pamet da uzmu uzorak tla na zamašćenoj, sprženoj travi. Ne vide da kožari, kao ni oni koji gospodare otpadom, nemaju vodopravne uvjete. Ne vide štakore. Ne znaju da Prigorskoj ulici nema više ni jedne mačke. A ugibaju i vjeverice. Ne vide da ljudi djecu i pse drže u kućama, jer im se po dvorištu šepure štakori. Tako im je savjetovao veterinar. A prije dva dana su u jednom dvorištu Prigorske ulice izgrizli štakori. Tako su im rekli veterinari. Nema više ni labudova u jezeru. Već se dogodio njihov labudji pjev.

Možda zbog asfalta koji se skladišti na obali jezera, a možda i završava kao podloga u širenju kopnenih posjeda okupacijom jezera. Vjerojatno ne znaju da se to dogadja u dijelu jezera u kojem grad Zagreb ima suvlasnički udio od 37%. Vjerojatno ni ne znaju da je riba iz Maksimirskih jezera smještena u tom jezeru. Na „oporabi“ je, dok ne očiste maksimirska jezera.

Kao što ne znaju što je to 500m udaljenosti od naselja. U njihovom mjerilu 10m je zapravo 500m. Sve ovo o čemu govorimo možete vidjeti na fotografijama kojima je opremljen ovaj tekst. Hoćete li vjerovati svojim očima ili će te vjerovati inspekcijskim zapisnicima? Možete li vjerovati da zadnja dozvola, i to za Nur Parts d.o.o., datira iz srpnja ove godine? Kako su dobili dozvolu a udaljeni su niti deset metara od prve kuće? A da istodobno Soblinec ne može dobiti vrtić, jer vrtić ne može dobiti vodopravnu dozvolu? Tko je tu lud a tko zbunjen? Tko tu koga „oprabljuje“?

Sve ovo što pišemo, pišemo zbog stanara Prigorske ulice koji nisu vidljivi ni inspektorima, ni gradskim službama ni gradskoj vlasti, vijeću gradske četvrti… Bez kontinuiranog nadzora i kontrole i poštene inspekcije ubit ćemo tlo i vode a potom ljude. Ovo je prijeloman trenutak. Kao i uvijek, kriminogeno ponašanje se pojavljuje tamo gdje nema odgovorne, poštene i snažne države.

Oko soblinečkih jezera zemljište zemlju kupuju osobe i firme koje već imaju dosje iz prethodnih afera. Pripremaju se nove hale i uredjuje novo zemljište za nove jahače apokalipse. Očito se pronio glas da se u Soblincu, Sesvetama, sve može. Potrebno je znati da uknjiženi vlasnici često nisu i stvarni vlasnici tvrtki. Oni to rade u svoje ime a za račun nekog drugog. Oni su najčešće ili pohlepni pijuni ili ih je život natjerao da pristanu biti glineni golubovi za račun i u ime nekog drugog. Čudite se što nema Sesvetskog Kraljevca u ovim kronikama? Sljedeće Narnijske bavit će se isključivo gospodarenjem opasnog otpada u Sesvetskom Kraljevcu. Stanje u Kraljevcu to nalaže.

Razvoj simulacija – STEM

U suradnji s našim partnerima i vanjskim izvođačima na projektu, u procesu smo izrade računalnih simulacija za poduke iz svih područja STEM-a, s posebnim naglaskom na matematiku, kodiranje, robotiku i rad s pametnim materijalima.

Za potrebe radionica izradit će se posebno osmišljene interaktivne simulacije kojima će cilj na početku rada biti “uroniti” polaznike u problematiku i kroz izravno iskustvo dovesti do dubljeg razumijevanja temeljnih pojmova. Simulacije će biti kombinacija fizičkih predmeta (poput stolnih igara) i web igre, tako da polaznici mogu po potrebi sudjelovati i od kuće. Slično uzorima iz poslovnih simulacija, sve simulacije bit će formirane u obliku natjecanja u kojem će znanje i razumijevanje stečeno kroz radionice omogućiiti bolji uspjeh. Ideja je kroz različite problemske zadatke djeci približiti logički način razmišljanja, a tek potom uvesti u rad sa stvarnim uređajima.

Simulacije će se koristiti tijekom izvedbe višednevnih radionica. Međutim, želja nam je u najvećoj mogućoj mjeri isto to iskustvo prenijeti i u web okolinu kako bi polaznici, ali i sva druga zainteresirana djeca mogla testirati svoje vještine i povećati interes za znanstveni pristup životu. To znači da će se tehnički neograničen broj djece moći registrirati i sudjelovati u simulacijama u timovima putem web stranice koja će nastati u okviru projekta “STEM tehnologijama za budućnost Sesveta”.

Sadržaj materijala isključiva je odgovornost Udruge Zelene i plave Sesvete

This image has an empty alt attribute; its file name is nzrcd-u-boji.jpg