Sesvetski Kraljevec počinje se spominjati 1275. godine, kada ga je ugarski kralj Bela IV., zajedno sa okolnim selima (Cerje, Dumovec i Kobiljak) oduzeo plemićima i darovao ga zagrebačkom Gradecu. Kraljevec će ostati pod njegovom vlašću sve do 1434. godine kada ga kralj Žigmund daruje zagrebačkom Kaptolu. Pod Gradecom je bilo bolje jer je Kaptol vrlo brzu uveo nove obveze i veće namete. Kmetovi su pod Kaptolom stenjali narednih pet stoljeća. Kraljevcem je upravljao kanonik , nazivan stibrarius, a kmetovi su nazivani Štibrencima. Turci su 1591. godine poharali Moslavinu i stigli sve do Božjakovine i Kraljevca. Božjakovina je pala u turske ruke, a Kraljevec se obranio. Kaptol je zbog junačkog držanja Štibrenaca u ratu s Turcima kmetovima dao odredjene povlastice. Zahvalnost Kaptola je, naravno, kratko trajala, pa su kmetovima uveli nove namete i tlaku. Podržani od kneza Nikole Zrinskog, novog vlasnika Božjakovine, koji ih je kao dobre ratnike vabio da prijeđu na njegove posjede, Štibrenci su digli 1608. godine poznatu Štibrensku bunu. Prvu od tri. Buna je u krvi ugušena, a glavni puntari su pogubljeni na Kaptolu. Prilikom zadnje bune 1654. godine kraljevska vojska je gotovo do temelja spalila Kraljevec.

Posljednje upamćene bune vezane su uz pokušaj gradskih vlasti da od Kraljevca naprave novi Jakuševec. Prva je bila 1990. neposredno pred prve demokratske izbore, a ostale četiri u mandatu gradonačelnika Bandića – u svakom mandatu po jedna. Sve glavne napade su Kraljevčani odbili. Čim bi nestala glavna prijetnja Kraljevčani bi sa manjom pomnjom pristupali problemu divljih deponija i tzv. Industrijske zone. Agroproteinka i Unija Nova, kao tvrtke koje za područje cijele RH zbrinjavaju životinjski otpad, odnosno staklo, su modernizirale svoje poslovanje i uglavnom ga svele na prihvatljivu i održivu razinu, a kožara Almeria je, hvala Bogu, prestala sa radom, kao i njena ništa bolja talijanska nasljednica kožara Pellis, koja je netragom nestala čim je RH preuzela EU pravne stečevine. Preselila se u BiH. Divlje smetljišne deponije i tvrtke koje „gospodare otpadom“ postaju glavni problem. Ponovno objavljujemo link na kojem na kojem možete vidjeti razmjere problema divljih deponija na području Sesvetskog Kraljevca.

Snimak datira iz 2018. a danas je stanje puno gore nego tada:

Eskalacija se dogadja unatrag dvije godine. Dogadja se liberalizacija dozvola za zbrinjavanje svih vrsta otpada, od opasnih do manje opasnih. Taj prostor je prepoznat kao „siva“, neuredjena zona u kojoj se „mlati laka lova“. Istodobno se dogadja korona, smanjena je mobilnost i mogućnost kontrole. Inspekcijske službe kao da ih i nema, policija zaokupljena svim i svačim. Dogodio se potres u Zagrebu. Nema deponije za odlaganje gradjevinskog otpada. Apsolutno ne funkcionira sustav komunalnih redara. Vrhunac je krize upravljanja gradom Zagrebom. Nova vlast je pritisnuta velikim problemima u gradu, velikim vlastitim obećanjima i još većim očekivanjima gradjana. A najveći problemi i potresi se dogadjaju upravo u sferi gospodarenjem otpada. Ta opća konfuzija i upravljačka dekoncentracija dodatno pogoduju nepravnom i nerijetko kriminalnom ponašanja gradjana ali, ono što je najgore i pravnih subjekata koji su registrirani za obavljanje ove djelatnosti. Dodamo li tome da su Sesvete od svog pridruživanja gradu Zagrebu tretirane kao zadnja rupa na gradskim sviralama, dobivamo potpuni okvir za teški nered koji se, sad već, sustavno producira u Sesvetama. O tome govorimo u ovom tekstu.

Što se, zapravo dogodilo?

U želji da dokumentiramo sva žarišta bespravnog i kriminalnog zatrpavanja Sesveta, pa dakle i Sesvetskog Kraljevca, snimali smo iz zraka postojeću gospodarsku zonu kao glavno žarišne točke nereda u Kraljevcu. U Strojarskoj ulici, na potezu od Unija Nove do Agroproteinke nalazi se desetak tvrtki koje se mahom bave gradjevinom i/ili gospodarenjem otpada, na manje ili više neprihvatljiv način. Snimajući objekte bivše kožare primjetili smo uz sjeveroistočnu ogradu veliku „rupu“ u šumi koja je u vlasništvu Hrvatskih šuma. Obilazak te „crne rupe“ nas je prenerazio. Uz ogradu je u korijenu sasječena šuma na površini od desetak tisuća kvadrata! Sasječena stabla su iz roda hrasta lužnjaka i jasena. Ne može se reći da nije ostao ni kamen na kamenu jer je ta „rupa„ zatrpana sa deset tisuća kubika gradjevinskog materijala. Debljina tog nasipanja je od metar do mjestimice 1,5 metar. Vrh je prekriven nemarno zemljom tako da mjestimice vire komadi betona, asfalta i komunalnog otpada. Ta crna rupa, ta oaza bezumlja, je uokvirena stablima, ne zbog milosrdja onih koji su počinili taj zločin prema „prirodi i društvu“, nego zato da to zlodjelo bude što manje vidljivo slučajnom namjerniku. Ta stabla su se u medjuvremenu uglavnom sasušila ili su pak u završnom stadiju sušenja.Strašnije od samog zlodjela je način na koji je to izvedeno. Čisti beskrupulozni zločin sa umišljajem. Naime, toj oazi bezumlja, toj, crnoj rupi, moguće je pristupiti samo pješačenjem kroz šumu. Gradjevinski strojevi mogu pristupiti toj lokaciji samo kroz ogradu kojim je ogradjen objekt bivše, u Kraljevcu po zlu upamćene, kožare Almerie.

Sadašnji vlasnik tog kompleksa je zagrebačka tvrtka Energo tehna, u vlasništvu Josipa i Milke Bošnjak, a oni su ujedno i članovi uprave društva. U ogromnom kompleksu je smješteno nekoliko tvrtki. Samo su tri istaknute na ogradi. Druge to iz nekog razloga nisu učinile. Jedna od njih je i Gajeta d.o.o. koja je registrirana za zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada, ali na ogradi nema njenog imena. Druga je Kemis termoclean, takodjer registrirana za gospodarenje opasnim otpadom. Treća je poznata veledrogerija Medika. Beskrupuloznost kojom je ovo zlodjelo izvedeno daje nam za pravo da se zapitamo je li ono što je vidljivo na površini samo pokrivka za ono što ne vidimo na dnu. To pitanje je tim opravdanije što Kraljevcem već dulje vrijeme kruže priče o čudnim „vatrama Ivanjskim“ koje se noću pale u krugu ovog objekta i donose neki od smradova neorganskog podrijetla na koje dosad nismo navikli. Kako se na pružnom prijelazu čeka i po petnaest minuta, ljudi svašta gledaju, svašta vide i svašta nanjuše. Teški strojevi kojima sodomizirana šuma i kamioni kojima su posječena stabla izvezena (svaku priliku za zaradu treba iskoristiti!), ušli su i izišli kroz ogradu najmodavca Energo tehne. Isto tako i kamioni u kojima je dovezen gradjevinski i tko zna kakav još otpad. Da je tome tako svjedoči i povijesni prikaz Google Mapsa na kojem se jasno vidi maknuta ograda. O tome svjedoče i tragovi teških gradjevinskih strojeva koji iz oaze zla vode preko betonskog praga u dvorišni krug Energo tehne. O tome svjedoči i to da je ograda koja je uklanjana još uvijek utvrdjena žicom. Toliko su bahati i beskrupulozni i uvjereni u nepostojanje i nefunkcioniranje pravne države da se nisu potrudili niti tragove tog zlodjela prikriti.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Tko je sodomizirao državnu šumu u gospodarskoj jedinici Črnovšćak?

Zlo se dogadjalo ovog proljeća. Počinitelji, (vjerojatnije dio počinitelja? jer prije će biti da se radi o udruženom zločinačkom poduhvatu), su zatečeni pri izvršenju zla. Radnici hrvatskih šuma su u lipnju ove godine zatekli ogromne bagere kako predano razgrću i zagrću otpad. Vidjeli su da ulaze i izlaze iz kruga Energo tehne. Strojevi i ljudi pripadaju tvrtki neobična imena A plus IZGRADNJA d.o.o. Vlasnika Dražena Šimunca. Adresa Strojarska 3, Sesvetski Kraljevec. Cijela operacija zasigurno nije mogla proteći bez znanja a vjerojatno i suglasnosti vlasnika i članova uprave Energo tehne – Josipa i Milke Bošnjak.

Ne vjerujemo da bi se itko usudio bez njihovog znanja i suglasnosti, prijeći preko njihovog vlasništva, sasjeći desetak tisuća kvadrata šume u državnom vlasništvu, koja graniči sa njima, izvesti sasječenu šumu, i potom navesti desetak tisuća kubika gradjevinskog i tko zna kakvog još otpada preko njihovog posjeda. Pa to je čista perverzija. To može učiniti samo bolestan um, ili hladno proračunat (opet bolestan) um koji je siguran u svoje zaledje, siguran da je Hrvatska odvratna baruština kojom samo krokodili gospodare. U kojoj nema ni Boga ni pravde. Da inspekcija ne postoji, to već odavna znademo.Strašno je da su Hrvatske šume ovaj zločin prijavile u lipnju mjesecu, a da ništa nije učinjeno. Strašno je da su nakon našeg poziva ponovile ponovno prijave policiji i državnom inspektoratu. Strašno je da još nikom nije falila niti dlaka s glave.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Umjesto zaključka

Nadam se da Vam je sad jasno zašto onaj dugi povijesni uvod o Sesvetskom Kraljevcu. Kad nema snažne pravne države, kad nema progona i nemilosrdnog kažnjavanja, kad nema ni Boga (oprosti Bože nisam mislio na Tebe! To je više figurativno!) ni pravde, a kamo li inspekcije, kad se policija bavi istraživanjem kako je tko koga kako pozdravio – onda je jasno da se nema tko baviti ovakvim zločinom protiv prirode i društva. Onda je vrijeme za Štibrensku bunu.U Sesvetama, prostorno najvećoj gradskoj četvrti, najmnogoljudnijoj četvrti sa najmladjim stanovništvom, nemamo centralni trg, nemamo nijedan park, naselja su udaljena 2 km nemaju vodu, plin, kanalizaciju, imamo samo jednu pružnu denivelaciju… pa nekako je logično da razni krimosi pomisle: pa ja sam tu Bog! Mogu što hoću. Hoću sve. Sad i odmah.

Kad na lokalnoj razini nismo u stanju do kraja konstituirati vlast (nisu u stanju izabrati potpredsjednika VGČ), jer oni koji su se natjecali za vlast nisu željeli preuzeti je, oni koji su je htjeli preuzeti nisu mogli jer nitko nije htio sa njima. Na kraju su je preuzeli oni koji joj se nisu ni u snu nadali.I samo da znadete, ovo nije kraj Kraljevečke priče. Ovo je sraman prikaz državne nemoći. Nezainteresiranosti? Jada. Tvrtke iz Strojarske od 3 do 9 su već redom metastazirale iz svojih dvorišta, šire se bezbolno na državnu zemlju, ali zasipavaju i privatne šume, i ne zakriljuju se više više šumom. Osjećaju se sigurno i pokazuju svoje zmijske noge. Jednostavnije je, brže i jeftinije istovariti otpad na put. Koga briga što vlasnici ne mogu do svojih posjeda. Ionako znaju da inspekcije u Hrvatskoj nema. Pitamo se što li će biti, ako jednom, možda, nekad, ikad krene obnova u Zagrebu, a deponije nema. Gdje će završiti sav taj materijal. Razmislite. Nemojte žuriti s odgovorom.Zato je važno znati da su u prošlosti Kraljevčani zaustaviti Turce, zaustavili Jakuševec u Kraljevcu, mogu i ovu bagru koja nam život pretvara u smeće. Došlo je vrijeme za nove Štibrenske bune.

Kraljevčanin, rock pjesnik, Jura Stublić je pjevao: Moj dom je dolje u predgrađu, od centra prema zapadu,tamo gdje sunce sja,gdje sunce sja samo kad zalazi.Znao je Jura, naravno, da smo mi Zagrebu daleki bliski Istok. A divljim zapadom tek postajemo. Jer tamo sunce sja samo kad zalazi.