Sesvetske Narnijske kronike: slučaj Soblinec

Soblinečki bajeri, sport i rekreacija, gospodarska zona, stambeno naselje

Sesvete se, kako se to uobičajeno u školskim udžbenicima kaže, prostiru na 165km2 od ukupno 641km2, kolika je ukupna površina grada Zagreba. Četvrtina, dakle. Silan potencijal, reklo bi se. Na sesvetskom području još uvijek postoje slobodni veliki zemljišni kompleksi u vlasništvu grada Zagreba i RH. Uredjena, organizirana i smislena država, i isto takav njen glavni grad, morali bi prepoznati i valorizirati taj silan potencijal.

U naravi su to prostori koje nagrdjuju razvaline nekadašnjih industrijskih velikana Sljemena, Badela… Ili su, pak, državni zemljišni kompleksi prekriveni blagorodnom, rasnom, čisto hrvatskom šikarom. Ili, što je još gore, ti su prostori prepoznati kao sjajna, od pogleda zaštićena lokacija, za ilegalno odlaganje smeća. Tako Sesvete postaju skup divljih deponija.

Kako to izgleda možete vidjeti prilikom jednog našeg čišćenja u Sesvetskom Kraljevcu, na ovoj poveznici:

Još je gore što zbog liberalizacije politike gospodarenje otpada, nedorečenog i pravno neuređenog i nefunkcionalnog sustava kontrole i inspekcijskog nadzora, na Sesvete organizirano nasrću iznenadno osnovane tvrtke koje se pokrivaju olako izdanim dozvolama za „gospodarenje otpadom“. U stvarnosti, čast rijetkim izuzecima, radi se o tvrtkama koje shvaćaju da je prostor gospodarenja otpadom potpuno nezaštićen, kao rodjen za lov u mutnom i laku zaradu. I bez obveza, što bi se reklo.

Problemi nastaju već u fazi izdavanja dozvola za rad, u fazi prethodne provjere, kad je potrebno odgovoriti na naizgled bizarna i pomalo uvredljiva pitanja poput: da li je odabrana lokacija uopće podesna za takvu djelatnost? da li je to gospodarska ili stambena zona? da li je ta lokacija usred naselja gdje već žive živi ljudi? da li postoji adekvatna kanalizacija i odvodnja? da li je moguće ishoditi vodopravne dozvole? da li imaju uređenu vodonepropusnu podlogu? Da li je buduća lokacija izmaknuta 500 metara od prvih kuća nekog naselja ili se nalazi s druge strane uske, slijepe ulice udaljene od prvih kuća niti 10m.

Upravo se sve to dogadja u „slijepoj“ Prigorskoj ulici u Soblincu, u Sesvetskom Prigorju. Da je na ova elementarna pitanja odgovore potražio bilo koji gradski referent u postupku donošenja dozvole bilo kojoj od tvrtki koja se nalaze unutar stambeno poslovne zone u Prigorskoj ulici, pretpostavljam da niti jedna dozvola za rad ne bi bila izdana. Tako bi trebalo biti, a tako, iz nekih neobjašnjivih razloga, nije bilo.

DESANT NA OBALU BAJERA

Soblinec ima prekrasne bajere. Sveukupno je u glinokopima nastalo pet jezera koja su međusobno povezana kanalima, a koji se prilikom većih oborina izlijevaju u susjedni potok. Predivno mjesto s ogromnim potencijalom za razvoj sportsko-rekreacijske zone. Tepamo jezerima, većim od Bundeka, da je to buduća „sesvetska rivijera“ (kao što bivšem Sljemenu još uvijek tepamo da je to buduća sesvetska Lenucijeva potkova). Smatrali smo da će narodna vlast hrvatske metropole, da ništa drugo zbog puke simetrije, omogućiti Sesvećanima realizaciju SRC Soblinec, kao što je zapadni dio Grada Zagreba dobio Jarun, a južni Bundek. Ali, ipak Sesvete, čini se, nastanjuju djeca manjeg Boga.

Naime, naši gradski vizionari i planeri granicu obuhvata SRC Soblinec su definirali po sredini jezera. Tako je zapadno od te granice sport, rekreacija, prirodan okoliš i idila, a istočno prljava industrija i zagađenje. Izrada urbanističkih planskih dokumenata nikad nije realizirana. Bez tih planskih dokumenata nije moguće realizirati nikakve sadržaje, barem ne u SRC Soblinac.

Na ovom linku možete vidjeti ljepotu bajera:

Soblinečki bajeri

Ono što je priječilo izgradnju sportsko rekreacionih sadržaja potaklo je, s druge strane, nemilosrdnu devastaciju i okupaciju obale bajera. Mala bara, puno krokodila. Malena jezera, velik pritisak na njihovim rubovima. Neki idu toliko daleko da te iste rubove čak pomiču.

Naime, obrt „Hermeščec“ registrirana za djelatnosti vezane uz graditeljstvo, ali ne i za djelatnosti vezane uz otpad, barem koliko je to vidljivo iz sudskog upisa. Obrt Hermeščec (građevinska mehanizacija, vađenje kamena i gline) zadnjih desetak godina „uredjuje“ obalu navozom velikih količina građevinskog , ali i drugog otpada nepoznatog podrijetla, nasipajući potom po obali jezera (ako poznajemo zakone fizike, znamo gdje će završiti ostatak nasipa), povećavajući tako svoj kopneni posjed. Procjeđivanje zagađenja kroz tlo je izrazito opasno za okoliš. Lako je zamisliti što tek znači izravni kontakt površinske i podzemne vode. Povijesni satelitski prikaz na Google Earthu prikazuje stvarne razmjere nasipavanja i kopnene ekspanzije spomenute tvrtke.

Obala bajera

Riječ je zasigurno o velikom broju kubika protupravno i neadekvatno „uskladištenog“ materijala nepoznatog podrijetla i stupnja opasnosti, kojim, na kraju procesa, zatrpavaju bajeri (pogledajte satelitski povijesni prikaz „okrupnjavanja“ posjeda obrta Hermeščec).Napominjemo da je grad Zagreb vlasnik 37% površine bajera i da se prema svojoj imovini definitivno ne odnosi marom dobrog gospodara. Doduše, posve je moguće da gradske službe pojma nemaju da na bajerima imaju svoje vlasništvo.

DERANJE KOŽE I „OPORABA OTPADA“

Donedavno su bajerima brodili elegantni bijeli labudovi. Nestali su. A nekad bistre i čiste vode bajera od prije nekoliko godina ne muti samo gradjevinski obrt Hermeščec. Naime, niti pedesetak metara od jezera, u Prigorskoj ulici, stigli su novi, možda i opakiji jahači apokalipse.Prigorska ulica ima osam brojeva i isto toliko lijepih, pitoresknih i s ljubavlju uređenih obiteljskih kuća. Sve su gradjene kreditima, što znači da su morale imati sve dozvole i urednu dokumentaciju. Stanari su bili privučeni jezerom, vjerovanjem da će to jednog dana biti „sesvetska rivijera“. Već smo rekli, Soblinec nema riješen sustav odvodnje i kanalizacije, kao ni većina naselja u sesvetskom Prigorju.

Ipak, to nije bila nikakva zapreka izdavanju dozvola za rad dvjema kožarskim firmama, u hangarima bivših bravarskih firmi. Riječ je o tvrtkama Amdra i Reko, vlasnika Amera i Refika Draganovića. Dobili su dozvole za obavljanje kožarske djelatnosti, ali na postojeće stanje uređenosti, a koje je bilo primjereno prijašnjoj bravarskoj i sličnim djelatnostima, nikako ne i prljavoj, smrdljivoj kožarskoj industriji. Trebalo bi proći puno svijeta da bi negdje našli kožarske proizvodne pogone kao prvog, najbližeg susjeda uredjenih obiteljskih kuća. Tim prije što radne plohe nemaju uredjene vodonepropusne podloge, niti imaju vodopravnu dozvolu. Imaju septičke jame koje bi, prema dinamici rada, trebalo počesto prazniti s obzirom da se u obradi kože troši puno vode. To košta. To se plaća.

Ne trude se čak ni prikriti tragove prelijevanja na susjednu parcelu gdje je nekom masnom tvari spržena trava (vidi fotografije). Upotreba spomenutog „odvoda“ se ne plaća. Protivno pravilničkim odredbama, sirove, neobrađene kože stoje napolju. Cijede se na tlo ispod kojeg nema vodonepropusne zaštite. Izlijevaje se i kemizmi koje koriste u procesu štavljenja. U procesu obrade kože, poznato je, koristi se i iznimno opasni metal krom.

Smrad je nesnosan jer su sirove kože „izložene“ atmosferlijama u dvorištu. Vide se kravlje uši sa OIBom bivših krava i volova. S rogovima. Masnim nakupinama. Ipak, zbog prigovora stanara u jednom trenutku „reagiraju“ – pokrivaju kože bivših krava i volova najlonom, čime samo ubrzavaju procese raspadanja i povećavaju smrad. I strah kod stanara ulice Prigorskih brijestova. Strah je opravdan. Ali to nije sve. Stižu novi jahači.

Stižu opasni gospodari opasnog otpada. Da je zazor prema njima opravdan dokazali su u Dugom Selu, izmedju Rugvice i Ježeva, gdje su već „gospodarili“ svakojakim otpadom pa i opasnim. Potjerani su iz Dugog Sela zbog nemara i neimanja potrebnih dozvola. Zovu se Nur Parts d.o.o. Direktorica i vlasnica je donedavno radila kao čistačica u Uniji Novoj. Sada se prometnula u direktoricu i vlasnicu tvrtke koja gospodari otpadom.

Tvrtku je kupila od Nurdina Sarunovića. Nurdin je iz poznate sesvetske poduzetničke obitelji Sarunovića koji imaju praonicu kamiona i cisterni u Jelkovcu. Sarunovići postaju poznati po velikom požaru, u, kako se pisalo, autopraonici. Požar nije bio u autopraonici nego na odlagalištu otpada u dvorištu. A da pri tom nitko nije znao da tamo postoji (zakonito) odlagalište otpada. Mediji su javljali „o dvije eksplozije“. Nepoznato je da li je požar posljedica „gospodarenjem otpadom.“

Vlasnica Nur Partsa i njen partner Marko Kičić, koji je takodjer bio zaposlen u Uniji Novoj, optuživani su za nelojalnu utakmicu i otpušteni. Neubičajeno brzo su se snašli. Tvrtka nastavlja gospodariti otpadom u Soblincu. Unajmljene dvije hale. Svaku plaćaju 28 tisuća kuna mjesečno. Nije ih nimalo zasmetalo da je jedna hala u stambenoj a druga u gospodarskoj zoni.

Za gospodarenje otpadom koriste obje, bez obzira što je prva u stambenoj zoni. Iako nemaju vodopravnu dozvolu. Ali zato na svom radnom platou ugradjuju drenažnu cijev i odvode je u obližnji kanal koji završava u jezeru. Otpad dopremaju u brodskim kontejnerima. Šleperima. Nerijetko noću. Noću i istovaraju i raspremaju dragocjeni teret. Ne daju spavati stanarima. Lupaju. Odjednom dođe i po nekoliko kamiona. Stanari tada ne mogu ni ući ni izići iz Prigorske ulice. Da ne govorimo da bi, s obzirom na prometni kapacitet ulice, na početku ulice morao biti prometni znak koji bi zabranjivao ulazak u ulicu kamionima težim od 7,5 tona.

Ali gradske službe ignoriraju dopise stanara. Ne reagiraju.Stanarima krv u žilama lede bačve nepoznata sadrža, sa etiketama na stranom jeziku. Izgovara li se sadražaj tih bačava takodjer stranim jezicima? Zašto su istovari rade noću? Kakav je to sadržaj metalnih bačvi? Što rade sa sadržajem? Nije valjda da, nakaradne li riječi, „oporabljuju“ taj sadržaj?

Partneri su im tvrtke koje imaju principale u zemljama zapadne Europe. Proizvode lijekove. Imaju licence za prijevoz opasnog otpada. Odlažu li taj otpad igdje? Partneri se zovu Fagron iz Donje Zeline i Ravensera iz Dugog Sela. Prijavljeni su na istoj adresi na kojoj i Nur Parts. Na istoj je adresi i vlasnica Nur Partsa. Nur na perzijskom znači svjetlost (iz groba svetaca). Ovo je, po tome svjetlosna bratovština. Baš!

Nedavno su preuzeli velike pošiljke hladnjaka iz Kauflanda. Hladnjaci su samo krupni, ne i opasni otpad. Ali hladnjaci u svom ledenom srcu čuvaju plin. Koji je opasan, ukoliko se izravno ispušta u atmosferu. Plin, inače, zbrinjavaju ovlaštene tvrtke. Dojam je da nitko ovlašten u Prigradsku ulicu nije došao već dugo, ako je ikad. Tko, dakle, zbrinjava plin. Znadu li to u Kauflandu možda? Brine li ih to, kad već ne brine inspekcije. Ljudi obično o otpadu misle i govore s gadjenjem. To je fuj. To je smeće. S druge strane postoje ljudi koji misle (znaju) da se u otpadu krije novac. A da je to lukrativan posao svjedoči da se u javnom govoru neke od najutjecajnijih sudionika gospodarenjem otpadom titulira kao „kralja otpada“. Zbrinjavanje svakog otpada mora imati svoje protokole. Jasne procedure. Provjerljivu faznost. Slijedivost. Trajne i permanentne kontrole. Drakonske kazne. To je nešto što i pravne i fizičke osobe najbolje razumiju. Svaka preskočena faza znači korak bliže pretvaranju života u smeće. Mnogi u preskakanju faza nalaze pravi smisao „oporabe“. Tako se najlakše i sami „oporabljuju“. Tako postaju konkurentni. Tako zgrću novac. Tako nam život pretvaraju u smeće.

INŠPEKCIJA I GRADSKE SLUŽBE U FUNKCIJI „OPORABE“

Stanari ulice pišu, fotografiraju, žale se od nemila do nedraga. Stanarima nema tko piše. Ni mukajet. Da će ipak povremeno doći inspekcija stanari Ulice brijestova doznaju po tome što kožarske firme dan prije prazne septičke jama, pokrivaju goveđe glave, rogove…Inspekcija ponekad stvarno i dodje. Ne nalaze ništa sporno. Ne vide kože koje nisu u natkrivenim prostorima. Ne pitaju se zašto su prekrivene najlonom. Ne vide ni uši, ni glave ni rogove izvan vreća, ne vide otrovni mulj koji nastaje u procesu štavljenja. Ne vide zamašćenu, sprženu travu. Ne pada im na pamet da uzmu uzorak tla na zamašćenoj, sprženoj travi. Ne vide da kožari, kao ni oni koji gospodare otpadom, nemaju vodopravne uvjete. Ne vide štakore. Ne znaju da Prigorskoj ulici nema više ni jedne mačke. A ugibaju i vjeverice. Ne vide da ljudi djecu i pse drže u kućama, jer im se po dvorištu šepure štakori. Tako im je savjetovao veterinar. A prije dva dana su u jednom dvorištu Prigorske ulice izgrizli štakori. Tako su im rekli veterinari. Nema više ni labudova u jezeru. Već se dogodio njihov labudji pjev.

Možda zbog asfalta koji se skladišti na obali jezera, a možda i završava kao podloga u širenju kopnenih posjeda okupacijom jezera. Vjerojatno ne znaju da se to dogadja u dijelu jezera u kojem grad Zagreb ima suvlasnički udio od 37%. Vjerojatno ni ne znaju da je riba iz Maksimirskih jezera smještena u tom jezeru. Na „oporabi“ je, dok ne očiste maksimirska jezera.

Kao što ne znaju što je to 500m udaljenosti od naselja. U njihovom mjerilu 10m je zapravo 500m. Sve ovo o čemu govorimo možete vidjeti na fotografijama kojima je opremljen ovaj tekst. Hoćete li vjerovati svojim očima ili će te vjerovati inspekcijskim zapisnicima? Možete li vjerovati da zadnja dozvola, i to za Nur Parts d.o.o., datira iz srpnja ove godine? Kako su dobili dozvolu a udaljeni su niti deset metara od prve kuće? A da istodobno Soblinec ne može dobiti vrtić, jer vrtić ne može dobiti vodopravnu dozvolu? Tko je tu lud a tko zbunjen? Tko tu koga „oprabljuje“?

Sve ovo što pišemo, pišemo zbog stanara Prigorske ulice koji nisu vidljivi ni inspektorima, ni gradskim službama ni gradskoj vlasti, vijeću gradske četvrti… Bez kontinuiranog nadzora i kontrole i poštene inspekcije ubit ćemo tlo i vode a potom ljude. Ovo je prijeloman trenutak. Kao i uvijek, kriminogeno ponašanje se pojavljuje tamo gdje nema odgovorne, poštene i snažne države.

Oko soblinečkih jezera zemljište zemlju kupuju osobe i firme koje već imaju dosje iz prethodnih afera. Pripremaju se nove hale i uredjuje novo zemljište za nove jahače apokalipse. Očito se pronio glas da se u Soblincu, Sesvetama, sve može. Potrebno je znati da uknjiženi vlasnici često nisu i stvarni vlasnici tvrtki. Oni to rade u svoje ime a za račun nekog drugog. Oni su najčešće ili pohlepni pijuni ili ih je život natjerao da pristanu biti glineni golubovi za račun i u ime nekog drugog. Čudite se što nema Sesvetskog Kraljevca u ovim kronikama? Sljedeće Narnijske bavit će se isključivo gospodarenjem opasnog otpada u Sesvetskom Kraljevcu. Stanje u Kraljevcu to nalaže.

Razvoj simulacija – STEM

U suradnji s našim partnerima i vanjskim izvođačima na projektu, u procesu smo izrade računalnih simulacija za poduke iz svih područja STEM-a, s posebnim naglaskom na matematiku, kodiranje, robotiku i rad s pametnim materijalima.

Za potrebe radionica izradit će se posebno osmišljene interaktivne simulacije kojima će cilj na početku rada biti “uroniti” polaznike u problematiku i kroz izravno iskustvo dovesti do dubljeg razumijevanja temeljnih pojmova. Simulacije će biti kombinacija fizičkih predmeta (poput stolnih igara) i web igre, tako da polaznici mogu po potrebi sudjelovati i od kuće. Slično uzorima iz poslovnih simulacija, sve simulacije bit će formirane u obliku natjecanja u kojem će znanje i razumijevanje stečeno kroz radionice omogućiiti bolji uspjeh. Ideja je kroz različite problemske zadatke djeci približiti logički način razmišljanja, a tek potom uvesti u rad sa stvarnim uređajima.

Simulacije će se koristiti tijekom izvedbe višednevnih radionica. Međutim, želja nam je u najvećoj mogućoj mjeri isto to iskustvo prenijeti i u web okolinu kako bi polaznici, ali i sva druga zainteresirana djeca mogla testirati svoje vještine i povećati interes za znanstveni pristup životu. To znači da će se tehnički neograničen broj djece moći registrirati i sudjelovati u simulacijama u timovima putem web stranice koja će nastati u okviru projekta “STEM tehnologijama za budućnost Sesveta”.

Sadržaj materijala isključiva je odgovornost Udruge Zelene i plave Sesvete

This image has an empty alt attribute; its file name is nzrcd-u-boji.jpg

Izložba fotografija – Makrofotografija, Mirjana Spajić Buturac

Mirjana Spajić Buturac – Zeleni snjegović

Fotografirajući kapljice ulja u vodi Mirjana Spajić Buturac nas uvodi u jedan sasvim novi svijet – mjehurića ili planeta, zamišljenih krajobraza ili svemirskih prostranstava – prosudite sami!

Ova fotografkinja i profesorica digitalne fotografije otkrila je taj makro svijet, a želi ga približiti i nama. Stoga je Udruga Zelene i plave Sesvete odlučila, u suradnji s Mirjanom Spajić Buturac i sjajnim sponzorom, tvrtkom Pozor, realizirati izložbu fotografija. Tako ćete se uskoro sami moći uvjeriti u ljepotu, izvanrednost i osobitost njezinih fotografija. Ciklus fotografija nosi naziv “Sweet drops of Cosmos”, a na izložbi će biti izložen dio opusa.

Otvorenje izložbe će se odviti u petak, 28.5.2021. u 19:00 u prostorijama udruge, Ulica Ivana Keleka 2. Izložba je besplatna za posjetitelje, a imat ćete ju priliku posjetiti do 15. rujna 2021. Još jednom se zahvaljujemo tvrtki Pozor na iskazanom trudu, suradnji i strpljenju u realizaciji izložbe! Posjetite nas!

Mirjana Spajić Buturac je jedna od osnivačica i potpredsjednica udruge S-TEAM – Udruge žena za promociju STEAM kulture. Ovo je jedna od prvih akcija udruge, a koju ostvaruju u suradnji s Udrugom Zelene i plave Sesvete.

Započeo projekt “STEM tehnologijama za budućnost Sesveta”

May be an image of 1 person, standing and indoor
Članovi udruge s predstavnicima Zaklade i Vlade Republike Hrvatske

Nositelj projekta Udruga Zelene i plave Sesvete danas je službeno potpisala Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava sa Zakladom za razvoj civilnog društva o dodjeli sredstava za projekt “STEM tehnologijama za budućnost Sesveta”. Udruga je kao nositelj projekta, s partnerima FER-om i Srednjom školom Jelkovec, ostvarila 1.171.693,55 kuna za popularizaciju STEM-a na području Sesveta te izgradnju inovacijskog centra HUB_S Inovator, prilagođenog djeci i mladima. Sredstva su ostvarena u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova, za projekte financirane iz Europskog socijalnog fonda u sklopu programa 2014-2020. Više o samom projektu u narednom razdoblju!

Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

May be an image of indoor
Demonstracija rada Teslinih uređaja

Najvažniji cilj ovog projekta je zainteresirati mlade, prvenstveno učenike za obrazovanje za inženjerska zanimanja što je nužno ukoliko  se Hrvatska želi u budućnosti razvijati u tehnološkom smjeru.

Kako će se projekt razvijati, kako bi on trebao izgledati pogledajte u video razgovoru s voditeljem projekta Marijom Spajićem.

Stajališta izražena u ovom videu isključiva su odgovornost Udruge Zelene i plave Sesvete i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Ured za udruge - Europski socijalni fond (ESF)

Terapijski vrt Sesvete

Kada govorimo o terapijskim vrtovima, jedno od prvih pitanja koje se postavlja je – što je uopće terapijski vrt? S obzirom na to da je sesvetski terapijski vrt jedan od prvih u Republici Hrvatskoj, potpuno je razumljivo da se veći dio populacije nije susreo s ovim pojmom. Stoga ćemo nastojati opisati načelne funkcije terapijskog vrta i na koji način će sesvetski terapijski vrt doprinijeti lokalnoj zajednici.

Terapijski vrtovi su ozelenjeni prostori koji imaju funkciju terapijskog djelovanja na njegove korisnike. Oni se mogu vezati uz pojedine institucije, poput psihijatrijskih bolnica, centara za osobe s različitim oblicima poremećaja ili ustanova za osobe s invaliditetom (slabovidne i slijepe osobe, osobe u kolicima i sl.)

Cilj terapijskih vrtova je stvoriti prostore, elemente i aktivnosti koje će poboljšati zdravlje skupina korisnika sa specifičnim potrebama. To može uključiti tjelesnu ili kognitivnu rehabilitaciju, prostore za socijalnu interakciju za osobe koje pate od socijalnih fobija ili antisocijalnog ponašanja, osobe koje pate od gubitka pamćenja, PTSPa, itd. Boravak u terapijskom vrtu smanjuje stres, snižava krvni tlak i broj otkucaja srca, potiče koncentraciju, utječe na smanjenje medikamenata, skraćuje vrijeme provedeno u bolnici i pozitivno utječe na imunološki sustava.

Vrtovi mogu biti specijalizirani za pojedine skupine korisnika. Tako se kod osoba s PTSP-om ili osoba s drugim oblikom psihičkih poremećaja, kojima je potrebna rehabilitacija, stavlja fokus na stvaranje pozitivne i smirujuće okoline. Kod slabovidnih i slijepih osoba, a posebno kod osoba koje tek postaju slabovidne ili slijepe, terapijski vrt može imati edukativnu funkciju, pri čemu se korisnike podučava na načine kretanja u prostoru i razumijevanje okoline u kontroliranim uvjetima (različite teksture ploha, zvukovi).

Sesvetski terapijski vrt primarno će odgovarati na potrebe štićenika centra Mali dom (koji će upravljati vrtom) i drugih ustanova smještenih u Sesvetama, a cilj im je omogućiti bavljenje uzgojnim aktivnostima u sigurnom okruženju. Tako će štićenici imati priliku koristiti uzdginute ili povišene gredice, a unutar vrta će se nalaziti i voćne vrste. Osim uzgojnog aspekta, u vrtu će nalaziti bilje koje se fokusira na senzomotorički aspekt djelovanja vrta na korisnika – mirisi, boje, taktilni osjeti.

Terapijski vrt u Sesvetama imat će polujavni karakter, s obzirom na to da će pojedini dijelovi vrta biti namijenjeni isključivo štićenicima centra Mali dom. Drugi razlog zatvaranja dijela vrta je, nažalost, vandalizam, a koji je široko zastupljen u našoj okolini. Bitno je naglasiti da terapijski vrt nije klasični primjer javnog parka, iako ima parkovne odlike.

Terapijski vrt u Sesvetama nastao je u okviru europskog projekta ProGIreg, sufinanciranog iz sredstava Obzor2020, a koji je udruga Zelene i plave Sesvete ostvarila u suradnji s Gradom Zagrebom (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo i Gradski ured za Strategijsko planiranje i razvoj Grada), Zavodom za prostorno planiranje te Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu. Odluka o izgradnji terapijskog vrta donesena je tijekom tri radionice ko-dizajna koje su provedene tijekom 2018. i 2019. godine u suradnji s brojim lokalnim akterima – predstavnici samouprave i gradskih ureda, udruge i sportski klubovi, manjinske skupine i drugi zainteresirani građani.

S obzirom na to da projekt ProGIreg fokus stavlja na produktivnu zelenu infrastrukturu u post-industrijskim područjima, jedan od ciljeva je uspostava urbanog vrtlarstva. Kako u okvirima Living Lab-a Sesvete imamo već dva postojeća urbana vrta, donesena je odluka o izgradnji terapijskog vrta s elementima urbanog vrtlarstva, čime se odgovorila potreba na oba zahtjeva. Vrt stavlja naglasak na proizvodnju, ali ona nije komercijalnog karaktera, već je imperativ društvena komponenta.

Ovaj projekt za cilj ima započeti transformaciju područja bivše mesne industrije Sljeme iz zapuštene post-industrijske plohe u novo središte Sesveta. Terapijski vrt zasigurno će doprinijeti kvaliteti ponude sadržaja u ovom području, ali i općoj slici prostora. U narednoj fazi realizirat će se ulica koja će izravno povezivati Novi Jelkovec s terapijskim vrtom, a koja će na taj način stvoriti nove spone između novog i starog dijela Sesveta. Kod realizacije tog projekta također će se koristiti elementi rješenja temeljenih na prirodi (Nature Based Solutions), a koji su osnova ovih projekata (kišni vrtovi).

Više o projektu ProGIreg pročitajte na: progireg.eu