Pokojni gradonačelnik svojedobno je pompozno najavio izgradnju Hrama borilačkih sportova na mjestu nekadašnjeg sportsko-rekreacijskog centra Luka. Za izradu projekta potrošeno je više stotina tisuća kuna, u nadi da se smire strastveni odnosi ključnih aktera. Potom su završili izbori, a slike predimenzioniranih građevina smještene su na sigurno mjesto – tamo gdje se nikada više neće iščupati iz ladice. Planet je srušen, šljunak zbrinut, ništa nije sagrađeno godinama, a djeca ostala bez mjesta za igru. Nažalost, već su naučila da se više nemaju gdje igrati. Ionako su im sva igrališta popapala gladna i gramziva usta sesvetskih velikana. Neka plate ako hoće lupati loptu.
Na velike projekte i velike najave zaboravio je čak i čuveni višemandatni predsjednik Vijeća gradske četvrti Sesvete, gospodin Stjepan Kezerić, kada je tijekom posljednjeg mandata u program komunalnih akcija uvrstio projektiranje igrališta za potrebe osnovne škole Luka. Ničeg drugog… Na gradskoj čestici od 26.774 kvadratna metra .”Vrlo pažljivo se birao smještaj nove lokacije igrališta, tako da se zadovolji blizina školi.”, reče stručno gospodin Kezerić tijekom posljednjeg vijeća. Strateg, planer, upravitelj, predsjednik! Naširoko ponajviše poznat po grandioznoj koncertnoj dvorani u Kašini. Muzikolog! Onda se začudno sablaznite kada vidite da je projektni program izvadak iz Geoportala s crvenom flekom.
Govorio je svojedobno gospodin Kezerić i o zlim jezicima koji šire laži o stvarnom stanju stvari iza dvorane Gimnazije. Čvrstom rukom pravednika odlučio je gradonačelnik da će se parkiralište za Gimnaziju graditi prema građevinskoj dozvoli stadiona! Mislim da sami možete posvjedočiti razvoju događanja na livadi iza škole. Čemerne rupe i još čemernija brda stoje mjesecima, jer je sve išlo po propisima. Barem će se djeca na zimu imati gdje sanjkati i klizati, ako u međuvremenu sve ne zaraste u šikaru.
Međutim, unatoč tome što nas je napustio pokojni gradonačelnik, ne znači da su se zaustavile njegove politike. Provođenje stihijskih odluka Vijeća gradske četvrti Sesvete se nastavlja u istom tonu. Začudo, nisu u režiji isključivo članova njegove stranke, već od pomalo neočekivanih aktera! Od onih koji su se svojedobno snažno i glasno protivili upravo ovakvom načinu razmišljanja!
Umjesto da se donese odluka o promišljenom upravljanju jednog od najprepoznatljivijih i najreprezentativnijih sesvetskih prostora, da se isplanira kvalitetne sadržaje, naši vijećnici se odlučuju za dobro poznatu besperspektivnu politiku – daj šta daš i ne pitaj puno… Jer Sesvećani očito ne zaslužuju bolje.
Naši predstavnici vlasti (čast iznimkama) opet dopuštaju uništavanje još jedne livade. Ne da dopuštaju, oni aktivno i svjesno sudjeluju u tome. Zašto bi se sesvetskoj djeci omogućila prilika da imaju neke druge sadržaje, a među kojima može biti uklopljen i projekt navedenog igrališta? Pa da barem mogu sanjati o tome da će se to jednog dana realizirati, pa makar to dočekala tek njihova djeca. Sesvećani su navikli čekati. Mah, imaju Maksimir, neka tamo trče. “To je jako velik krug od 300-400 metara”, reče naš stručnjak s početka priče, misleći na standardizirane mjere elipsoida poznatog i kao “atletska staza”. Isti onaj stručnjak koji je dao izgraditi vježbalište uz Vuger, točno nasred lokacije gdje je nekoć projektom uređenja školskog dvorišta bila predviđena sprinterska staza. No, kako bi on to znao, kada to nije bilo u projektu parkirališta za stadion…
Je li postojala prilika za bolje? Naravno da je moglo bolje, ali za to je ponajprije potrebna odlučnost. Sudeći prema izjavama gospodina Kezerića, u Sesvetama ništa nije moguće. Možda to ipak nije baš sasvim točno, već je u pitanju ipak sposobnost i kapacitet pojedinaca. Projektiranje je smisleni proces, a ovaj saziv vijeća je davno izgubio svoj smisao. U Sesvetama je očito bedasto uopće pomisliti o integrativnom planiranju i projektiranju prostora pa fazno izvoditi sekvence kada se za to ostvare prilike. Vizija dugoročnog razvoja Sesveta je očito znanstvena fantastika, a razmišljanje o mogućnostima povlačenja sredstava iz EU bi nas vjerojatno lansirala u novu duhovnu dimenziju.
Da rezimiram – čestitam svima na ovoj odluci najave uništavanja još jedne livade u Sesvetama. Znate kome se obratiti. Lako je provjeriti tko je glasao za ovu odluku. Vrlo je velika vjerojatnost da je to netko koga ste upravo baš vi izabrali da vas predstavlja u VGČ Sesvete. Ako ste pak stvarno zadovoljni ovom odlukom, zbog vas sam još sretniji!
Sesvetski Kraljevec počinje se spominjati 1275. godine, kada ga je ugarski kralj Bela IV., zajedno sa okolnim selima (Cerje, Dumovec i Kobiljak) oduzeo plemićima i darovao ga zagrebačkom Gradecu. Kraljevec će ostati pod njegovom vlašću sve do 1434. godine kada ga kralj Žigmund daruje zagrebačkom Kaptolu. Pod Gradecom je bilo bolje jer je Kaptol vrlo brzu uveo nove obveze i veće namete. Kmetovi su pod Kaptolom stenjali narednih pet stoljeća. Kraljevcem je upravljao kanonik , nazivan stibrarius, a kmetovi su nazivani Štibrencima. Turci su 1591. godine poharali Moslavinu i stigli sve do Božjakovine i Kraljevca. Božjakovina je pala u turske ruke, a Kraljevec se obranio. Kaptol je zbog junačkog držanja Štibrenaca u ratu s Turcima kmetovima dao odredjene povlastice. Zahvalnost Kaptola je, naravno, kratko trajala, pa su kmetovima uveli nove namete i tlaku. Podržani od kneza Nikole Zrinskog, novog vlasnika Božjakovine, koji ih je kao dobre ratnike vabio da prijeđu na njegove posjede, Štibrenci su digli 1608. godine poznatu Štibrensku bunu. Prvu od tri. Buna je u krvi ugušena, a glavni puntari su pogubljeni na Kaptolu. Prilikom zadnje bune 1654. godine kraljevska vojska je gotovo do temelja spalila Kraljevec.
Posljednje upamćene bune vezane su uz pokušaj gradskih vlasti da od Kraljevca naprave novi Jakuševec. Prva je bila 1990. neposredno pred prve demokratske izbore, a ostale četiri u mandatu gradonačelnika Bandića – u svakom mandatu po jedna. Sve glavne napade su Kraljevčani odbili. Čim bi nestala glavna prijetnja Kraljevčani bi sa manjom pomnjom pristupali problemu divljih deponija i tzv. Industrijske zone. Agroproteinka i Unija Nova, kao tvrtke koje za područje cijele RH zbrinjavaju životinjski otpad, odnosno staklo, su modernizirale svoje poslovanje i uglavnom ga svele na prihvatljivu i održivu razinu, a kožara Almeria je, hvala Bogu, prestala sa radom, kao i njena ništa bolja talijanska nasljednica kožara Pellis, koja je netragom nestala čim je RH preuzela EU pravne stečevine. Preselila se u BiH. Divlje smetljišne deponije i tvrtke koje „gospodare otpadom“ postaju glavni problem. Ponovno objavljujemo link na kojem na kojem možete vidjeti razmjere problema divljih deponija na području Sesvetskog Kraljevca.
Snimak datira iz 2018. a danas je stanje puno gore nego tada:
Eskalacija se dogadja unatrag dvije godine. Dogadja se liberalizacija dozvola za zbrinjavanje svih vrsta otpada, od opasnih do manje opasnih. Taj prostor je prepoznat kao „siva“, neuredjena zona u kojoj se „mlati laka lova“. Istodobno se dogadja korona, smanjena je mobilnost i mogućnost kontrole. Inspekcijske službe kao da ih i nema, policija zaokupljena svim i svačim. Dogodio se potres u Zagrebu. Nema deponije za odlaganje gradjevinskog otpada. Apsolutno ne funkcionira sustav komunalnih redara. Vrhunac je krize upravljanja gradom Zagrebom. Nova vlast je pritisnuta velikim problemima u gradu, velikim vlastitim obećanjima i još većim očekivanjima gradjana. A najveći problemi i potresi se dogadjaju upravo u sferi gospodarenjem otpada. Ta opća konfuzija i upravljačka dekoncentracija dodatno pogoduju nepravnom i nerijetko kriminalnom ponašanja gradjana ali, ono što je najgore i pravnih subjekata koji su registrirani za obavljanje ove djelatnosti. Dodamo li tome da su Sesvete od svog pridruživanja gradu Zagrebu tretirane kao zadnja rupa na gradskim sviralama, dobivamo potpuni okvir za teški nered koji se, sad već, sustavno producira u Sesvetama. O tome govorimo u ovom tekstu.
Što se, zapravo dogodilo?
U želji da dokumentiramo sva žarišta bespravnog i kriminalnog zatrpavanja Sesveta, pa dakle i Sesvetskog Kraljevca, snimali smo iz zraka postojeću gospodarsku zonu kao glavno žarišne točke nereda u Kraljevcu. U Strojarskoj ulici, na potezu od Unija Nove do Agroproteinke nalazi se desetak tvrtki koje se mahom bave gradjevinom i/ili gospodarenjem otpada, na manje ili više neprihvatljiv način. Snimajući objekte bivše kožare primjetili smo uz sjeveroistočnu ogradu veliku „rupu“ u šumi koja je u vlasništvu Hrvatskih šuma. Obilazak te „crne rupe“ nas je prenerazio. Uz ogradu je u korijenu sasječena šuma na površini od desetak tisuća kvadrata! Sasječena stabla su iz roda hrasta lužnjaka i jasena. Ne može se reći da nije ostao ni kamen na kamenu jer je ta „rupa„ zatrpana sa deset tisuća kubika gradjevinskog materijala. Debljina tog nasipanja je od metar do mjestimice 1,5 metar. Vrh je prekriven nemarno zemljom tako da mjestimice vire komadi betona, asfalta i komunalnog otpada. Ta crna rupa, ta oaza bezumlja, je uokvirena stablima, ne zbog milosrdja onih koji su počinili taj zločin prema „prirodi i društvu“, nego zato da to zlodjelo bude što manje vidljivo slučajnom namjerniku. Ta stabla su se u medjuvremenu uglavnom sasušila ili su pak u završnom stadiju sušenja.Strašnije od samog zlodjela je način na koji je to izvedeno. Čisti beskrupulozni zločin sa umišljajem. Naime, toj oazi bezumlja, toj, crnoj rupi, moguće je pristupiti samo pješačenjem kroz šumu. Gradjevinski strojevi mogu pristupiti toj lokaciji samo kroz ogradu kojim je ogradjen objekt bivše, u Kraljevcu po zlu upamćene, kožare Almerie.
Sadašnji vlasnik tog kompleksa je zagrebačka tvrtka Energo tehna, u vlasništvu Josipa i Milke Bošnjak, a oni su ujedno i članovi uprave društva. U ogromnom kompleksu je smješteno nekoliko tvrtki. Samo su tri istaknute na ogradi. Druge to iz nekog razloga nisu učinile. Jedna od njih je i Gajeta d.o.o. koja je registrirana za zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada, ali na ogradi nema njenog imena. Druga je Kemis termoclean, takodjer registrirana za gospodarenje opasnim otpadom. Treća je poznata veledrogerija Medika. Beskrupuloznost kojom je ovo zlodjelo izvedeno daje nam za pravo da se zapitamo je li ono što je vidljivo na površini samo pokrivka za ono što ne vidimo na dnu. To pitanje je tim opravdanije što Kraljevcem već dulje vrijeme kruže priče o čudnim „vatrama Ivanjskim“ koje se noću pale u krugu ovog objekta i donose neki od smradova neorganskog podrijetla na koje dosad nismo navikli. Kako se na pružnom prijelazu čeka i po petnaest minuta, ljudi svašta gledaju, svašta vide i svašta nanjuše. Teški strojevi kojima sodomizirana šuma i kamioni kojima su posječena stabla izvezena (svaku priliku za zaradu treba iskoristiti!), ušli su i izišli kroz ogradu najmodavca Energo tehne. Isto tako i kamioni u kojima je dovezen gradjevinski i tko zna kakav još otpad. Da je tome tako svjedoči i povijesni prikaz Google Mapsa na kojem se jasno vidi maknuta ograda. O tome svjedoče i tragovi teških gradjevinskih strojeva koji iz oaze zla vode preko betonskog praga u dvorišni krug Energo tehne. O tome svjedoči i to da je ograda koja je uklanjana još uvijek utvrdjena žicom. Toliko su bahati i beskrupulozni i uvjereni u nepostojanje i nefunkcioniranje pravne države da se nisu potrudili niti tragove tog zlodjela prikriti.
Tko je sodomizirao državnu šumu u gospodarskoj jedinici Črnovšćak?
Zlo se dogadjalo ovog proljeća. Počinitelji, (vjerojatnije dio počinitelja? jer prije će biti da se radi o udruženom zločinačkom poduhvatu), su zatečeni pri izvršenju zla. Radnici hrvatskih šuma su u lipnju ove godine zatekli ogromne bagere kako predano razgrću i zagrću otpad. Vidjeli su da ulaze i izlaze iz kruga Energo tehne. Strojevi i ljudi pripadaju tvrtki neobična imena A plus IZGRADNJA d.o.o. Vlasnika Dražena Šimunca. Adresa Strojarska 3, Sesvetski Kraljevec. Cijela operacija zasigurno nije mogla proteći bez znanja a vjerojatno i suglasnosti vlasnika i članova uprave Energo tehne – Josipa i Milke Bošnjak.
Ne vjerujemo da bi se itko usudio bez njihovog znanja i suglasnosti, prijeći preko njihovog vlasništva, sasjeći desetak tisuća kvadrata šume u državnom vlasništvu, koja graniči sa njima, izvesti sasječenu šumu, i potom navesti desetak tisuća kubika gradjevinskog i tko zna kakvog još otpada preko njihovog posjeda. Pa to je čista perverzija. To može učiniti samo bolestan um, ili hladno proračunat (opet bolestan) um koji je siguran u svoje zaledje, siguran da je Hrvatska odvratna baruština kojom samo krokodili gospodare. U kojoj nema ni Boga ni pravde. Da inspekcija ne postoji, to već odavna znademo.Strašno je da su Hrvatske šume ovaj zločin prijavile u lipnju mjesecu, a da ništa nije učinjeno. Strašno je da su nakon našeg poziva ponovile ponovno prijave policiji i državnom inspektoratu. Strašno je da još nikom nije falila niti dlaka s glave.
Umjesto zaključka
Nadam se da Vam je sad jasno zašto onaj dugi povijesni uvod o Sesvetskom Kraljevcu. Kad nema snažne pravne države, kad nema progona i nemilosrdnog kažnjavanja, kad nema ni Boga (oprosti Bože nisam mislio na Tebe! To je više figurativno!) ni pravde, a kamo li inspekcije, kad se policija bavi istraživanjem kako je tko koga kako pozdravio – onda je jasno da se nema tko baviti ovakvim zločinom protiv prirode i društva. Onda je vrijeme za Štibrensku bunu.U Sesvetama, prostorno najvećoj gradskoj četvrti, najmnogoljudnijoj četvrti sa najmladjim stanovništvom, nemamo centralni trg, nemamo nijedan park, naselja su udaljena 2 km nemaju vodu, plin, kanalizaciju, imamo samo jednu pružnu denivelaciju… pa nekako je logično da razni krimosi pomisle: pa ja sam tu Bog! Mogu što hoću. Hoću sve. Sad i odmah.
Kad na lokalnoj razini nismo u stanju do kraja konstituirati vlast (nisu u stanju izabrati potpredsjednika VGČ), jer oni koji su se natjecali za vlast nisu željeli preuzeti je, oni koji su je htjeli preuzeti nisu mogli jer nitko nije htio sa njima. Na kraju su je preuzeli oni koji joj se nisu ni u snu nadali.I samo da znadete, ovo nije kraj Kraljevečke priče. Ovo je sraman prikaz državne nemoći. Nezainteresiranosti? Jada. Tvrtke iz Strojarske od 3 do 9 su već redom metastazirale iz svojih dvorišta, šire se bezbolno na državnu zemlju, ali zasipavaju i privatne šume, i ne zakriljuju se više više šumom. Osjećaju se sigurno i pokazuju svoje zmijske noge. Jednostavnije je, brže i jeftinije istovariti otpad na put. Koga briga što vlasnici ne mogu do svojih posjeda. Ionako znaju da inspekcije u Hrvatskoj nema. Pitamo se što li će biti, ako jednom, možda, nekad, ikad krene obnova u Zagrebu, a deponije nema. Gdje će završiti sav taj materijal. Razmislite. Nemojte žuriti s odgovorom.Zato je važno znati da su u prošlosti Kraljevčani zaustaviti Turce, zaustavili Jakuševec u Kraljevcu, mogu i ovu bagru koja nam život pretvara u smeće. Došlo je vrijeme za nove Štibrenske bune.
Kraljevčanin, rock pjesnik, Jura Stublić je pjevao: Moj dom je dolje u predgrađu, od centra prema zapadu,tamo gdje sunce sja,gdje sunce sja samo kad zalazi.Znao je Jura, naravno, da smo mi Zagrebu daleki bliski Istok. A divljim zapadom tek postajemo. Jer tamo sunce sja samo kad zalazi.
Kada govorimo o terapijskim vrtovima, jedno od prvih pitanja koje se postavlja je – što je uopće terapijski vrt? S obzirom na to da je sesvetski terapijski vrt jedan od prvih u Republici Hrvatskoj, potpuno je razumljivo da se veći dio populacije nije susreo s ovim pojmom. Stoga ćemo nastojati opisati načelne funkcije terapijskog vrta i na koji način će sesvetski terapijski vrt doprinijeti lokalnoj zajednici.
Terapijski vrtovi su ozelenjeni prostori koji imaju funkciju terapijskog djelovanja na njegove korisnike. Oni se mogu vezati uz pojedine institucije, poput psihijatrijskih bolnica, centara za osobe s različitim oblicima poremećaja ili ustanova za osobe s invaliditetom (slabovidne i slijepe osobe, osobe u kolicima i sl.)
Cilj terapijskih vrtova je stvoriti prostore, elemente i aktivnosti koje će poboljšati zdravlje skupina korisnika sa specifičnim potrebama. To može uključiti tjelesnu ili kognitivnu rehabilitaciju, prostore za socijalnu interakciju za osobe koje pate od socijalnih fobija ili antisocijalnog ponašanja, osobe koje pate od gubitka pamćenja, PTSPa, itd. Boravak u terapijskom vrtu smanjuje stres, snižava krvni tlak i broj otkucaja srca, potiče koncentraciju, utječe na smanjenje medikamenata, skraćuje vrijeme provedeno u bolnici i pozitivno utječe na imunološki sustava.
Vrtovi mogu biti specijalizirani za pojedine skupine korisnika. Tako se kod osoba s PTSP-om ili osoba s drugim oblikom psihičkih poremećaja, kojima je potrebna rehabilitacija, stavlja fokus na stvaranje pozitivne i smirujuće okoline. Kod slabovidnih i slijepih osoba, a posebno kod osoba koje tek postaju slabovidne ili slijepe, terapijski vrt može imati edukativnu funkciju, pri čemu se korisnike podučava na načine kretanja u prostoru i razumijevanje okoline u kontroliranim uvjetima (različite teksture ploha, zvukovi).
Sesvetski terapijski vrt primarno će odgovarati na potrebe štićenika centra Mali dom (koji će upravljati vrtom) i drugih ustanova smještenih u Sesvetama, a cilj im je omogućiti bavljenje uzgojnim aktivnostima u sigurnom okruženju. Tako će štićenici imati priliku koristiti uzdginute ili povišene gredice, a unutar vrta će se nalaziti i voćne vrste. Osim uzgojnog aspekta, u vrtu će nalaziti bilje koje se fokusira na senzomotorički aspekt djelovanja vrta na korisnika – mirisi, boje, taktilni osjeti.
Terapijski vrt u Sesvetama imat će polujavni karakter, s obzirom na to da će pojedini dijelovi vrta biti namijenjeni isključivo štićenicima centra Mali dom. Drugi razlog zatvaranja dijela vrta je, nažalost, vandalizam, a koji je široko zastupljen u našoj okolini. Bitno je naglasiti da terapijski vrt nije klasični primjer javnog parka, iako ima parkovne odlike.
Terapijski vrt u Sesvetama nastao je u okviru europskog projekta ProGIreg, sufinanciranog iz sredstava Obzor2020, a koji je udruga Zelene i plave Sesvete ostvarila u suradnji s Gradom Zagrebom (Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo i Gradski ured za Strategijsko planiranje i razvoj Grada), Zavodom za prostorno planiranje te Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu. Odluka o izgradnji terapijskog vrta donesena je tijekom tri radionice ko-dizajna koje su provedene tijekom 2018. i 2019. godine u suradnji s brojim lokalnim akterima – predstavnici samouprave i gradskih ureda, udruge i sportski klubovi, manjinske skupine i drugi zainteresirani građani.
S obzirom na to da projekt ProGIreg fokus stavlja na produktivnu zelenu infrastrukturu u post-industrijskim područjima, jedan od ciljeva je uspostava urbanog vrtlarstva. Kako u okvirima Living Lab-a Sesvete imamo već dva postojeća urbana vrta, donesena je odluka o izgradnji terapijskog vrta s elementima urbanog vrtlarstva, čime se odgovorila potreba na oba zahtjeva. Vrt stavlja naglasak na proizvodnju, ali ona nije komercijalnog karaktera, već je imperativ društvena komponenta.
Ovaj projekt za cilj ima započeti transformaciju područja bivše mesne industrije Sljeme iz zapuštene post-industrijske plohe u novo središte Sesveta. Terapijski vrt zasigurno će doprinijeti kvaliteti ponude sadržaja u ovom području, ali i općoj slici prostora. U narednoj fazi realizirat će se ulica koja će izravno povezivati Novi Jelkovec s terapijskim vrtom, a koja će na taj način stvoriti nove spone između novog i starog dijela Sesveta. Kod realizacije tog projekta također će se koristiti elementi rješenja temeljenih na prirodi (Nature Based Solutions), a koji su osnova ovih projekata (kišni vrtovi).
Više o projektu ProGIreg pročitajte na: progireg.eu
Čelnici Grada Zagreba najavili su izgradnju prve faze Branimirove. Posljednji metar ove prilično značajne gradske prometnice napravljen je na prijelazu iz dvadesetog u dvadesetprvo stoljeće, što prilično slikovito govori o promišljanju sesvetskih prometnih prilika na gradskoj razini. Broj stanovnika se u Sesvetama značajno povećao u posljednjih dvadesetak godina, no prometna infrastruktura nije pratila taj rast. Opterećenje sesvetskih prometnica već je postalo notorno poznato, a najava izgradnje nastavka Branimirove već je postala standardna poštapalica prije svakih izbora.
Međutim, čini se da je nakon dvadeset godina konačno došlo vrijeme za otvaranje prvih radova pa tako mjesna samouprava i pojedini pročelnici najavljuju da će već ovog svibnja službeno biti zakopana prva lopata, a da su otkupljene sve čestice unutar koridora prve faze projekta, a koji se odnosi na potez od Zagrebačke do Brestovečke. Kod realizacije prve faze pojavili su se brojni imovinsko-pravni problemi, a koji su primarno bili vezani uz činjenicu da je unutar koridora bilo izgrađeno nekoliko kuća. No, rečeno je da su navedeni problemi riješeni i vjerujemo da će gradnja krenuti. Najavljena gradnja mnogo će značiti za rasterećenje prometa, a uvjeti građenja u ovoj dionici nisu sporni. Branimirova će u ovom dijelu sa zelenim koridorima i pješačko-biciklističkim stazama stvarno stvoriti dojam prave gradske avenije.
Ono što nastavak Branimirove čini spornim je njezin nastavak dalje od Brestovečke, a odnosi se na druge dvije faze realizacije.
Sesvete su bile određene tranzitom od samog početka postojanja, a velike transverzale (Zagrebačka, željeznica, Slavonska, zaobilaznica…) i danas jasno definiraju cjeline u Sesvetama te uvelike utječu na kvalitetu života građana. Prometnice imaju moć da povezuju ljude, ali mogu značajno doprinijeti i njihovom otuđivanju od okoline. Negativan rezultat bi mogla imati i Branimirova, ukoliko se realizira u onom obliku u kojem je zamišljena.
Pozitivan utjecaj realizacije Branimirove na stanje prometa u Sesvetama je neupitan, ukoliko se gleda isključivo iz perspektive rješavanja prometnog kolapsa. No, onda se postavlja pitanje – gradimo li grad za automobile ili za ljude? Ako gradimo za ljude, onda ne smijemo bespogovorno prihvaćati rješenje koje nam se nameće, a koje bi moglo imati dalekosežne posljedice na naš svakodnevni život i doživljaj Sesveta u cjelini.
Branimirova će svojim nastavkom proći kroz šumu i nastaviti dolinom Vuger potoka prema Dubokom jarku. Prema postojećem projektu, kako bi se savladala visinska razlika između Brestja i Gajišća, potrebno je dio Branimirove urezati u brdo, a preko doline Vugera izgraditi nasip visine od sedam metara. Tako jedno od najperspektivnijih i najreprezentativnijih područja u Sesvetama, prema sadašnjem projektu, u dužini od gotovo kilometar i pol, treba odcijepiti i za sva vremena učiniti gotovo neprohodnim.
Da ilustriramo – dio brda koji će se isjeći kod Starog Brestja će se nasuti preko cijele doline. Načinit će se brana, nepremostivi zid prema sjeveru. Osim estetskog i kulturološkog negativnog utjecaja, povlače se pitanja drugih utjecaja: kako će se to odraziti na okoliš, hidrologiju, strujanje vjetrova, rekreaciju? Tu moramo naglasiti da se mi ne protivimo izgradnji Branimirove u njezinom nastavku, ali se protivimo uzdužnoj pregradnji doline između kojih se nalaze dva mala prolaza – jedan za potok, drugi za automobile.
Zbog toga smatramo da je potrebna potpuno revizija druge faze projekta, pogotovo dok je ona isključivo u projektnoj fazi i dok se o njoj može diskutirati. Ukoliko diskusija izostane, posljedice bi mogle biti kobne. Rješenje za ovaj problem je jednostavno – Branimirova bi mogla biti realizirana u obliku vijadukta, a kod usjeka u Brestovači je potrebno osigurati više pješačko-biciklističkih prijelaza kako bi se osigurao kontinuitet u prohodnosti. Branimirova može značiti rasterećenje prometa, ali ne smije postati opterećenje za naš okoliš. Zato pozivamo predstavnike gradske vlasti na dijalog, kako bismo zajednički raspravili o optimalnom rješenju za Sesvete. Ono ne može biti idealno, no može biti razumno.
Udruga Zelene i plave Sesvete je 29. ožujka 2021. godine na svojim stranicama postavila kratki anketni upitnik gdje su svi građani gradske četvrti Sesvete pozvani da odaberu ključna pitanja za koja smatraju prioritetnima u kontekstu budućeg razvoja Sesveta. Pritom je bilo ponuđeno dvadeset mogućih odgovora, za koje su članovi udruge smatrali relevantnima, a ispitanicima je bilo omogućeno dodati vlastite odgovore. Anketni upitnik je trajao do 15. travnja 2021. godine, a do zatvaranja mogućnosti odgovaranja na upitnik sudjelovao je 941 ispitanik. Ovu brojku smatramo relevantnom za okvirni pregled želja stanovnika Sesveta s obzirom na to da govorimo o gotovo 1% sveukupnog stanovništva Sesveta. Upitnik nije ispitivao demografsku sliku sudionika, već je želja bila steći generalnu sliku o potrebama Sesvećana s obzirom na približavanje datuma predstojećih izbora.
Osvrt
S obzirom na odgovore građana, uočljivo je da je jedna od prioritetnih tema zasigurno pitanje prometa. Kao najveći imperativ iskazan je produžetak Branimirove, što vjerojatno proizlazi iz želje za rješavanjem pitanja svakodnevnih gužvi koji opterećuju lokalno stanovništvo. Velik broj stanovnika u produžetku Branimirove vidi rasterećenje lokalnih cesta i mogućnost olakšanog kretanja, što se može povezati s drugim odgovorima koji su vezani uz cestovni, ali i drugi promet.
Uređenje središta Sesveta te smještanje prijeko potrebnih javnih institucija i sadržaja na lokaciji bivše mesne industrije Sljeme ukazuje na želju građana za novim funkcionalnim središtem te potrebom transformacije ovog područja.
Na trećem i četvrtom mjestu nalaze se pitanja vezana uz uređenje javnih prostora, a koje dijeli iznimno mala razlika (gotovo na razini statističke pogreške). Navedena pitanja odnose se na pitanja uređenja zelenih prostora i javno dostupnih i besplatnih rekreacijskih sadržaja. Ova pitanja proizlaze iz potkapacitiranosti javnih sadržaja u Sesvetama te izostanka kvalitetnog uređenja, a nadovezuju se i na pitanje uređenje središta Sesveta.
Na petom mjestu, sa sličnim brojem odgovora kao i prethodna dva pitanja, nalazi se pitanje planiranja. Građani ukazuju na potrebu promjene prostornog plana te generalnog urbanističkog plana u skladu sa suvremenim životnim prilikama. Na šestom mjestu nalazi se uređenje pješačko-biciklističke infrastrukture, što se ponovno veže uz pitanje prometovanja, ali i pitanje rekreacije i uređenja javnih prostora sukladno paradigmi održivog razvoja.
Na sedmom mjestu nalazi se pitanje kvalitetnijeg javnog prijevoza. Ovdje je potrebno naglasiti da je velik broj ispitanika u vlastitim odgovorima istaknuo probleme javnog prijevoza (npr. probleme autobusnih i tramvajskih linija), ali koji nisu pribrojeni ovom odgovoru. Međutim, iz ovoga je moguće zaključiti da su problemi javnog prijevoza sveprisutni.
Ostala pitanja bila su vezana uz lokalne probleme pojedinih dijelova Sesveta, a koji se primarno održavaju na kvalitetu života stanovnika tog područja – pitanja neriješene kanalizacije, spojne ceste Novi Jelkovec – Centar, obnova ceste Sesvete – Sesvetski Kraljevec i sl.
Kao dodatne odgovore možemo izdvojiti: probleme djelovanja lokalnih vlasti; potreba za povećanjem broja kružnih tokova na križanjima; želja za otvaranje novih obrazovnih institucija; pitanja parkirališta uz željezničke postaje i između zgrada (prijedlozi javnih garaža); pitanja rješavanja drugih zapuštenih industrijskih pogona te njihova transformacija; organizacija javnih događanja te druge komunalne teme.
Moramo istaknuti da rezultati dobiveni ovom anketom u najvećem dijelu koreliraju s projektom Zelene i plave Sesvete, gdje bi donošenje novog sesvetskog GUP-a bio jedan od prioriteta i preduvjeta za održiv razvoj Sesveta. Rješenja ključnih pitanja prema postojećem prostornom planu gotovo su nemoguća i potrebne su suštinske izmjene istog, odnosno donošenje plana nove generacije. Nadamo se da će rezultati ove ankete biti vrlo instruktivni i za sve sudionike aktualnih lokalnih izbora.
Udruga zelene i plave sesvete 