Projekt ekološke obnove švicarske rijeke Aire osvojio je, među brojnim drugim, nagradu na Međunarodnom bijenalu krajobrazne arhitekture u Barceloni 2016. godine te na LILA Awards 2018 u Hamburgu. Projekt “River Aire” nalik je brojnim drugim uređenjima vodotoka u industrijaliziranom i urbaniziranom kontekstu širom svijeta. Međutim, oblikovno rješenje koje je ponudio ovaj projekt ipak je revolucionarno na mnogim razinama. Stoga ne čudi što je projekt razvijao interdisciplinarni tim, koji se sastojao od biologa, hidroloških inženjera, arhitekata i krajobraznih arhitekata. Projekt ukazuje na to da oblikovani krajobraz nije statična vječna cjelina, već se razvija iz svog morfološkog konteksta i o njemu ovisi kako će izgledati u budućnosti.

Kontekst oblikovanog krajobraza ovog projekta je rijeka Aire koja teče od Francuske do plodne ravnice u blizini Ženeve. Da bi se zaštitili od poplavnih voda te da bi se osiguralo poljoprivredna zemljišta, tijekom 20. stoljeća su izgrađeni nasipi, a tok rijeke je izravnat i kanaliziran te su dijelovi rijeke smješteni podzemno. Stoga je rijeka postupno bila ograničena i preoblikovana, iz pomičnih i dinamičnih vodnih tijela i staništa u  infrastrukturu za učinkovito uklanjanje viška poplavnih voda. Takva tehnološka rješenja omogućavaju brzo prenošenje poplavne vode kroz područje, ali drastično povećavaju brzinu i stvaraju probleme s poplavnom vodom za područja nizvodno.

Projekti obnove rijeka postali su rašireni u Europi od trenutka uspostave Direktive o vodama EU za integrirano upravljanje riječnim slivom 2000. godine. Švicarska je preuzela dio tih napora sa svojim zakonima za poboljšanje kvalitete vode, poboljšanje ekoloških sustava te, najvažnije, poboljšanje pristupa i privlačnosti riječnih prostora za ljude. Sukladno tome, Ženevski kanton je 2001. godine raspisao natječaj za ekološku obnovu kanaliziranog toka rijeke Aire i osnovao fond za njegovo financiranje. Međutim, pod pritiskom sve većeg intenziteta i količine oborinskih voda, bilo je potrebno proširiti postojeću infrastrukturu za zaštitu od poplava. Stručnjaci su bili suočeni sa zadacima u vidu zaštite okoliša, zaštite od poplava, krajobraznog oblikovanja, ali i kulturne baštine. Oni su na svim tim poljima morali uvezivati paradigme i sintetizirati ih u interdisciplinarnom holističkom djelu. U suštini, ovo je bio eksperiment upravljanja vodama i riječnim tokom. Dinamičan i sadržajan krajobraz za razigrano iskustvo prirode.

Rješenje pitanja poplavnih voda i obnova toka rijeke Aire sustavno djeluje na nekoliko razina. Ukupna intervencija u prostoru traje od 2002. godine, a kumulativni učinak svih njegovih faza poboljšava situaciju vezanu uz poplave i ekološku otpornost. Projekt je započeo stvaranjem dva retencijska bazena na poplavnim područjima, obnavljanjem meandara te uvođenjem ekološki revitaliziranog dijela rijeke, paralelnog s postojećim kanalom. Dakle, predviđeni prostor za poplavnu vodu koji mu omogućuje da kontrolirano teče, da hrani i obnavlja poplavnapolja kao i da dopuni podzemne vode. Ovaj pristup također smanjuje pritisak i opasnost za nizvodna područja. Ekološki obnovljeni dio rijeke nadopunjuje postojeće prirodne i vrijedne dijelove rijeke uzvodno i nizvodno od kanala. Snaga projekta proizlazi iz poboljšane funkcije i povezanosti, a ne od kozmetičkog uređenja krajobraza.

Ekološka misao bila je u središtu projekta, ali nikada kao „ponovna naturalizacija“. Njegov je cilj bio uspostavljanje isprepletenog uzorka rijeke, kao ribljih staništa unutar riječnih i poplavnih ekosustava. Pristup projektu nije bio s ciljem ponovnog stvaranja prirodnog stanja, kao suprotnosti kulturnom krajobrazu, već prepoznavanje i slavljenje međuovisnosti čovjeka i prirode. Strategija projekta bila je  postepeno pojavljivanje i nastanak prirodnog procesa fluvijalne morfologije tijekom vremena, a ne stvaranje konačnog, “prirodnog” stanja. Koncept na takav način odgovara suvremenom ekološkom diskursu.

Izvor: http://www.landezine.com